Na konkurs se mogu prijaviti mladi od 18 do 35 godina koji do 10. februara 2010. godine pošalju rad (od dvije do pet stranica) i kraću biografiju na obje mail adrese:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
i
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
.
Rezultati će biti poznati 15. februara, a najbolji autor/ica dobit će nagradu od 50 KM. Sretno!
Za samo pet-šest godina Internet je u naše domove munjevitom brzinom stigao i još uvijek stiže. Za još toliko, bit će rijetka domaćinstva koja neće imati priključak na globalnu mrežu informacija. U međuvremenu, tu su Internet klubovi, caffei, centri... u kojima svakodnevno možemo vidjeti djecu kako se igraju, mlade koji chataju i odrasle kako pretražuju. Informacije, slike, igrice, muzika, komunikacijski kanali su dostupni svima koji se odvaže da surfaju po Internetu. Nažalost, rijetki su Internet clubovi u kojima su nedostupni sajtovi s pornografskim sadržajima, koji su se u početku, pri zahuktavanju Internet groznice, masovno proizvodili, čak 200 000 dnevno! Danas postoji i ta mogućnost cenzure, čime se onemogućava mladima da se izlažu i takvom vidu manipulacije njihovih čula, duše i uma.
Tema Dijete i Internet je izuzetno važna, jer je sve veći broj nesretnih slučajeva, poput otmice, pedofilije, ucjene, koji se izvode posredstvom komunikacije preko Interneta. Na seminaru održanom u Ženskom edukacionom centru Nahla u Sarajevu, o sigurnosti djece na Internetu govorio je Faruk Višća, informatički forenzičar, urednik www.eSecurityLab.net i www.SigurnaDjeca.net.
Povodom obilježavanja dvadesetogodišnjice Konvencije o pravima djeteta, čija potpisnica je među 187 zemalja i BiH, nismo mogli naći bolju i kompetentniju adresu za razgovor o ovoj temi od udruženja „Naša djeca“, osnovanog 36 godina prije usvajanja Konvencije. To je multinacionalna, nevladina i neprofitabilna asocijacija dobrovoljno udruženih građana za zaštitu interesa i ostvarivanje prava djeteta u Bosni i Hercegovini. O stanju prava svakog djeteta u našoj državi, aktivnostima na njihovoj zaštiti, projektima udruženja „Naša djeca“, potrebi edukacije roditelja, razgovarali smo sa gospođom Zehrom Salman, generalnom sekretarkom Udruženja, koja tu radi punih 35 godina.
Žalio se kalendar
da je umoran i star,
kostobolja da ga steže,
pa uveče rano liježe,
ovih dana diše teže…
Jedna usamljena pčelica bila je stalno u potrazi za prijateljem. Mahala je krilima, letjela i letjela dok ne sretnu jednog nježnog dragog leptira. Čim su se pozdravili otpočeše upoznavanje i razgovor.
- "Ja sam pčelica. Tražim prijatelja. Leptiriću nježni, hoćeš li se igrati sa mnom?"
Pozornica treba d bude uređena kao šuma. Likovi su vjeverica, sova, medo, srna, zec, lija, orao, jelen i hrčak, kao i narator, koji treba da govori iza scene ili da bude obučen kao šumar. GLAS: Kakva zbrka i galama
U zelenoj šumi tamo
Pozivam vas prijatelji
Hajde svi da pogledamo!
Savjetodavno vijeće Komisije stručnjaka ODIHR-a za slobodu vjeroispovijesti i vjerovanja, Toledo: Vodeća načela o podučavanju o religijama i vjerovanjima u državnim školama, OSCE/ODIHR, Sarajevo, septembar 2008. god.
Obrazovanje je jedan od temeljnih stubova na kome počiva svaka zajednica, društvo u širem smislu, država, pa globalno i cijeli svijet. Već odavno je postalo svima jasno da bez obrazovanja nema prosperiteta društva. Svijetska historija bi, bez obrazovanja, bila „tabula rasa“ (neispisana, prazna ploča).
Obrazovanje je to koje teži prosvjećenosti svih članova društva. Zbog toga je važno za sve članove društva, a posebno za mlađu populaciju.
Moj duh je dugo bio
prikačen za um
koji mu je čangrizavo
postavljao pitanja
kad god je osjetio radost
postojanja
bez potreba, žeđi, gladi,
straha...
Bosna i Hercegovina je zemlja multietničnosti, multikulturalnosti, multikonfesionalnosti... Na tako malom prostoru, svoje utočište našle su mnoge različite konfesije, nacije, kulture, tradicije. Svima njima je zajedničko to što egzistiraju pomiješane na jednom jedinstvenom bosanskohercegovačkom prostoru, prostoru suživota i zajedništva.
Ko ne bi poželio berićetli zaradu, halal nafaku, hairli evlada, saburli ženu, merhametli ljekara. I izbjegao srkletli ženu, haterli komšiju, baksuzli musafira, tuhafli insana, pa makar od njih i fajde imao. Makar i rod bili.
"Kada ću ja čitati?" upita Jim.
"Uskoro", reče učiteljica.
"Ali kada?" reče Jim.
"Ti znaš što znače znakovi u našoj sobi", reče učiteljica.
"Da", reče Jim.
"Možeš pročitati svoje ime", reče učiteljica.
"Ali to nije pravo čitanje", reče Jim.
"Ne brini", učiteljica će na to,
"Nema potrebe za žurbom. Čitat ćeš kad budeš spreman."
"Ali kad ću biti spreman?" upita Jim.
"Zapravo postaješ spreman svo ovo vrijeme", reče ona.
(Cohen, M., "When will I read?")
Roditelji sve manje stižu da razgovaraju sa djetetom. Majke prosječno provode sa djetetom 30 minuta na dan, a očevi samo sedam minuta. Je li onda čudno što pojedina djeca počnu kasnije govoriti?
U V O D
Problem djece s deficitom pažnje i nemirom sve je prisutniji u svakodnevnom životu. Čini se da su tome razlog utjecaji okoline; zahtjevi okoline prema djetetu postaju veći, a tolerancija okoline i pomoć, posebno u obitelji, vrlo često izostaje u obliku kakav je djetetu potreban. Razlozi za to unutar obitelji su mnogobrojni, npr. psihičko stanje roditelja, socijalni status obitelji, zahtjevi i zauzetost roditelja egzistencijalnim problemima i sl.
U sveopćoj ekonomsko-društvenoj krizi, u nespremnosti i nedoraslosti javnog mnijenja da u mnoštvu negativnih informacija iz društvene svakodnevnice prepozna one „prave“, sve više će nam se ponavljati situacije u kojima ćemo površno registrovati i one vijesti koje nam govore o gotovo tragičnim zbivanjima iz naše društvene svakodnevnice, poput onih da se gasi jedno pozorište, jedan časopis, muzej ili neka druga odgojno-obrazovna i kulturna institucija. A još ako takve institucije nisu „popularne“ na širem planu, ako su lokalne po svojoj poziciji, ili su „tihe“ po načinu djelovanja, onda se dešava da nam te itekako važne institucije „šaptom padnu“, ugase se mirno, bez glasa otpora ili pobune, kao kakvo prestarjelo drvo u planini, kome je jednostavno „isteklo vrijeme“, te stoga, prirodnim zakonima, nestaje sa zemlje.
Mogle bi se pisati knjige, doktorski, magisterijski i diplomski radovi o ovom glasilu, a da ni tada ne bi bilo moguće potpuno valorizirati sve one vrijednosti koje je Prosvjetni list, u svom višedecenijskom trajanju, unosio u odgojno-obrazovni sistem Bosne i Hercegovini, pri čemu, naravno i prije svega, mislimo na doprinos ovog glasila u osposobljavanju i stalnom doobrazovanju brojnih generacija prosvjetara u našoj zemlji - ističe u razgovoru još uvijek aktuelni glavni i odgovorni urednik ovog lista, književnik Mujo Musagić.
www.odgoj.com