Savremena pedagoška i psihološka saznanja sve više ističu potrebu poštovanja emocionalne ili afektivne komponente ličnosti svakog djeteta, pa je uveden i pojam emocionalna inteligencija o kojem se u posljednje vrijeme često govori i piše. No, ono što je u najkraćem bitno znati za dječije emocije jeste to da su kratke, snažne i intenzivne, brzo se smjenjuju i u velikoj mjeri razlikuju od emocija odraslih.

 Zbog toga roditelji i imaju poteškoća u razumijevanju dječije emocionalnosti jer osjećanja djece porede sa svojima.

Osnovna podjela emocija je na pozitivne i negativne, proste  i složene. Čitaocima ostavljamo da sami razvrstaju emocije u ove skupine, ali i da prate reakcije svoje djece kada su u različitim raspoloženjima, te ko i šta izaziva pojavu određenih emocija. U ovom tekstu bit će riječi o ljubomori, s obzirom na to da ima vrlo negativne efekte i na ličnost djeteta, ali i na ostale članove porodice, a smatra se kao prolazna faza i vrlo često se nepotrebno ignoriše.

Majka treba da starije dijete uključi u brigu o novorođenčetu, naravno u skladu sa njegovim uzrastom i da mu objasni da je beba bespomoćna i da mami treba neko da pomogne u obavljanju brojnih obaveza. Sa djetetom se o tome treba dogovarati, a ne nametati mu obaveze, posebno ne ako se uvidi da ono nešto radi preko volje ili ako ga roditelji prekidaju u igri da bi nešto pomoglo. Igra sa lutkom o kojoj će se dijete brinuti, imitirajući majku, također može biti dobar način da se dijete zaokupi aktivnostima, ali može biti i indikator djetetovog odnosa prema mlađem bratu ili sestri. Ukoliko roditelji primjete da se dijete agresivno ponaša prema lutki, to je pokazatelj da je došlo do naboja negativne energije i emocija i da se dijete na taj način prazni. Suprotno uobičajenoj praksi da se djetetu ne treba dozvoliti da udara lutku, razbacuje igračke ili iskazuje agresivnost na bilo koji drugi način, treba ga pustiti da se liši te negativne energije, a onda je obavezno potrebno sa njim razgovarati kako bi se utvrdili uzroci takvog ponašanja. Ako je dijete malo, simulacijom sa igračkama može se saznati uzrok djetetovog nezadovoljstva i gnjeva.

Dječijoj ljubomori mogu mnogo pridonijeti članovi uže porodice koji prilikom posjeta svu pažnju usmjere na novog člana porodice, daruju ga poklonima, tepaju mu, a zanemare ono starije dijete. U našim porodicama je uobičajeno da, onda kada primjete da se starije dijete buni i nastoji skrenuti njihovu pažnju, počnu da govore kako beba „ništa ne valja“, „ništa ne zna“ i sl., kako bi odobrovljili starije dijete. Zapravo, tim riječima dolaze u kontradiktornost koju ono odlično razumije i takvi postupci mogu samo pogoršati stanje jer će se kod djeteta stvoriti nešto poput uslovnog refleksa, pa će ono i dalje praviti nestašluke samo da bi stariji govorili kako njegov mlađi brat ili sestra „ništa ne valja“. Kasnije se takvo mišljenje formira kod djeteta jer ono bukvalno shvati riječi odraslih koji ga sami uvjeravaju u to. Za očekivati je, onda, da će dijete zadržati lošu sliku o bebi i iz razloga da bi samo sebe ubijedilo da i ono vrijedi i da drugi i na njega obraćaju pažnju, odnosno da bi zadovoljilo svoju egocentričnost. Ma koliko zvučalo nerealno, ali i mala djeca imaju osjećaj svoga Ja i vrlo dobro znaju kada je njihovo Jastvo ugroženo. Zbog toga je važno, ma koliko bilo teško izvodivo, starijem djetetu pružati isto toliko ljubavi i topline kao i prije rođenja drugog djeteta, ali i objasniti mu da je maloj bebi također potrebno nježnosti, te se onda posvetiti maženju i tepanju mlađem djetetu i onda to raditi naizmjenično, kako se starije dijete ipak ne bi osjećalo zapostavljenim.

Kako djeca rastu, važno je ne praviti razlike među njima, niti ih upoređivati jer je svako dijete individua za sebe, čak i ako se radi o blizancima. Kada se jedno kritikuje, nikako se ne treba drugo hvaliti u isto vrijeme, jer će dijete ljutnju zbog kritike, iskaliti na drugom djetetu koga će smatrati uzrokom roditeljskog prijekora. S druge strane, kada se jedno želi pohvaliti, treba istaći i pozitivne osobine i postupke i drugog djeteta, a nikako ga prekoravati niti nastojati da bude kao prvo dijete. Jer, kasnije, mlađe dijete može imati kompleks inferiornosti u odnosu na starije, ili obrnuto, jer se jedno od njih dvoje favoriziralo, jedno se stalno pohvaljivalo i nagrađivalo, dok se drugo kritikovalo i kažnjavalo. Takva djeca se mogu povući u sebe i izbjegavati da se zalažu za bilo što, svjesna da će u utrci sa bratom ili sestrom izgubiti. Isto tako, može se desiti da se djeca tokom djetinjstva i mladosti stalno nadmeću i takmiče, kako bi na taj način zadobila roditeljsku pažnju, povjerenje i ljubav. Ako do toga i dođe, onda to treba biti pozitivno takmičenje, u kojem će se objektivno prosuditi ko je bolji u skladu sa uzrastom i psihofizičkim sposobnostima, ali i naučiti djecu kako da podnesu poraz i suzbiju ljutnju.

Ljubomora se kod neke djece čija su braća i sestre bili favorizirani, može zadržati i do adolescencije, pa čak i kasnije, ali i prerasti u psihički poremećaj, ukoliko se radi o nestabilnim ličnostima koje su stekle predstavu o tome da ih drugi članovi porodice odbacuju zbog brata ili sestre. Zbog toga roditelji stalno trebaju raditi na zbližavanju braće i sestara, na njihovoj međusobnoj komunikaciji, na održavanju povjerenja, pa ih i podsticati da imaju svoje tajne, zajedničke stvari, da ih međusobno dijele, da se pomažu i brinu jedni za druge. Nerijetko se roditelji ispriječe između same djece, kako se oni ne bi kasnije osjećali zapostavljenim, pa, obično, majke, žele uspostaviti prisnost sa jednom kćerkom, kako se ne bi povjeravala samo svojoj sestri, nego i njoj.

Dijete može biti ljubomorno i na roditelja

Nije rijedak slučaj da dijete bude ljubomorno na jednog od roditelja, čim uvidi da vrijeme provode zajedno udubljeni u razgovore iz kojih ga isključuju. Tada se dijete osjeća odbačenim i na sve moguće načine nastoji pridobiti pažnju jednog od roditelja za kojeg zna da je popustljiviji i da mu je naklonjeniji. S druge strane, to se nerijetko dešava u porodicama u kojima je jadan od roditelja često odsutan i dijete želi da mu se što više približi, a drugog roditelja smatra kao smetnju njihovom zajedničkom druženju. U takvom slučaju dijete treba pustiti da se izigra sa roditeljem, ali postepeno u igru uključivati i drugog roditelja, te djetetu objasniti da u njegovom srcu ima mjesta za mnogo ljudi, baš kao što u majčinom, ili očevom srcu ima mjesta za sve njoj/njemu drage osobe. Pitanja: Koga više voliš, mamu ili babu? u svakom slučju treba izbjegavati, jer stvaraju konfuziju u dječijoj glavi i utiču na to da se kod njega nesvjesno počne razdvajati i mjeriti, tj. vagati ljubav prema roditeljima.

Ljubomora kod djeteta se može manifestirati i prema drugog djeci koja imaju neku igračku bolju od njegove, koja sa roditeljima idu češće na izlete, koja se bolje oblače, imaju bolje ocjene u školi i sl. Upravo zbog takvog osjećanja, dijete započinje svađu sa vršnjacima, jer se osjeća inferiornim, te želi se dokazati pred drugima.

Da napomenemo da je ljubomora svojstvena i odraslima, pa se treba zapitati koliko je gaje, a koliko se trude da je sami iskorijene. Kako su roditelji model ponašanja svojoj djeci, tako svojim ponašanjem i nesvjesno mogu potaći dijete čak na bezrazložnu ljubomoru prema nekome. Uz ljubomoru, lančano se vežu i druge negativne emocije: zavist, bijes, gnjev, ljutnja, strah od gubitka voljene osobe, pa čak i mržnja. Zbog toga je veoma važno, brinuti o tome da se ova emocija ublaži čim se pojavi i kanališe u pozitivnom smijeru, te kasnije, naravno, u potpunosti iskorijeni jer ličnosti ni djeteta ni odraslog čovjeka zasigurno ne donosi ništa dobro. Preporuka odraslima: preispitajte sebe, iskreno, na koga ste možda ljubomorni i zašto, koliko dugo vas ta emocija okupira i ispoljava se, kako se osjećate zbog toga, da li to osjećanje možda nesvjesno prenosite i na druge kako bi ga i oni usmjeravali prema nekoj osobi, stavite se u kožu te osobe i pokušajte postepeno smanjivati „simptome“ ljubomore. Utvrdite usku povezanost ljubomore i zavisti i procjenite koliko vas te emocije na kraju, ipak, čine nesretnima. Čak i ako sebe ne smatrate ljubomornom osobom, na i najmanje simptome ljubomore gledajte oprezno, jer se neprimjetno ušunja, a teško eliminiše.