S obzirom na to da reforma osnovnog obrazovanja uključuje sve više rad sa učenicima kroz igru, koji mnogim roditeljima stvara bojazan da djeca neće tako mnogo naučiti u školi, donosimo vam kratak presjek onoga što djeca mogu da nauče kroz igru od rođenja do trećeg-četvrtog razreda osnovne škole.

Rad sa šestogodišnjacima koji su krenuli u školi je novo iskustvo i za roditelje i za nastavnike, a sastavni dio toga rada je igra. Nadamo se da će i jedni i drugi na ovu dječiju aktivnost gledati sa više respekta i posvećivati joj dužnu pažnju.

Kroz igru djeca uče nove riječi i pojmove

Ako krenemo od najranijeg uzrasta djeteta, igra je osnovni metod i osnovno sredstvo za usvajanje riječi i pojmova. Čak, iako još uvijek nije progovorilo, dijete slušajući roditelje i ostale članove porodice koji se igraju sa njim i nastoje da ga zabave, sluša njihov govor i pamti. Nerijetko se odrasli začude kada im dijete pokaže neki predmet kada ga spomenu.  To znači da je ono povezalo taj predmet sa njegovim nazivom, ali da još uvijek nije u stanju da to izgovori, odnosno imenuje predmet.
Za djecu je od primarne važnosti konstantna komunikacija sa njima i onda kada ne znaju još da govore. Istraživanja su to i pokazala.  Beba koja je hranjena bez ijedne riječi i sa kojom se niko nije igrao niti joj tepao, umrla je. Uzrok njene smrti nije bio zdravstvene niti fiziološke prirode, nego nedostatak emocionalne veze sa ljudima koji su je okruživali. Živi govor, dakle, stvara kod djeteta osjećaj sigurnosti, pripadnosti, znak da ono nije samo i odbačeno.
Pjevušenje uspavanki, brojalica i sl., tapšanje ručicama, vježbe sa nožicama djeteta, su svojevrsne igre za taj uzrast.  Kada dijete počne da sjedi i puže, igranje sa lopticom i drugim igračkama prožeto govorom roditelja, ne samo da jača djetetovu muskulaturu i vježba njegovu pokretljivost, već doprinosi djetetovom unutrašnjem zadovoljstvu i psihičkoj stabilnosti.
Svima nam je dobro poznato da se uplakano dijete brzo umiri nakon što čuje majčin glas i osjeti njen dodir. Kada se igrate sa djetetom lutkicama, ono sluša kako vi imenujete predmete i malo-pomalo, usvaja imenice.  Važno je, da kada oblačite lutkicu, kažete šta radite, kako bi dijete čulo, a kasnije i usvojilo glagole. Dakle, kroz igru dijete može da usvaja nove riječi, ali i pojmove. Učenje imitacijom u kombinaciji sa učenjem kroz igru, može imati izvanredne učinke! Zato nastojte da nešto što dijete treba da usvoji, bude što bliže njegovom uzrastu, interesovanjima i mogućnostima, da se često ponavlja (jer djeca jako vole da se ponavljaju iste riječi, pjesmice, pokreti, iako je to odraslima prilično dosadno i nonsens) i da na što prijemčljiviji način mu to pokažete ili objasnite.

Razvoj socijalnih vještina

Koliko god je bitno da se roditelji igraju sa djetetom, toliko je bitno da dijete bude okruženo drugom djecom. Već od treće-četvrte godine dijete treba osamostaljivati i pomalo ga prepuštati druženju sa vršnjacima i starijom djecom. Mnogo je lakše ako dijete ima starijeg brata ili sestru (ili više njih!) jer ga oni stalno okružuju i ono može od njih mnogo toga da nauči.
Naime, djeca koja tek pođu u školu, a imaju starijeg brata ili sestru, ili su išla u obdanište, imaju dosta bogatije i predznanje i iskustvo od djece koja su u predškolskom periodu isključivo bila sa roditeljima. Osim toga, razlike su uočljive i u socijalizaciji djece, umijeću komuniciranja sa drugima, prihvatanju normi ponašanja u razrednoj zajedinici i dr.
Kada je o druženju sa vršnjacima riječ, treba imati na umu s kim se dijete druži. Isto kao što dijete može od druge djece da nauči novu riječ, pojam, frazu i sl., tako može da nauči i ružnu riječ, psovke, poštapalice i nepravilan govor. A, kada se to neprimjetno uvriježi u govor vašeg djeteta, vrlo je teško poslije ispravljati ne tako male greške.
U školi se mnoga znanja mogu mnogo lakše i brže usvojiti kroz igru, no to je tema o kojoj ćemo pisati nekom drugom prilikom!