Uloga majke u razvoju govora djeteta

Najčitanije

Pratite nas na FB

Autor mr. sci. Amra Imširagić

mama_cita_djevojcici Govor predstavlja jednu od najznačajnih osobina. Zahvaljujući govoru čovjek može da izrazi svoje potrebe, misli, osjećaje. Dijete uči govor od okoline u kojoj raste i razvija se. Veliku ulogu za razvoj govora djeteta ima majka. Ona je ta koja ga u prvim godinama života hrani, njeguje, pruža mu ljubav i pažnju, odnosno koja zadovoljava sve potrebe djeteta.

Dijete uči govor od okoline u kojoj raste. Postoje izvjesni uslovi koji trebaju da budu zadovoljeni da bi dijete počelo da uči govor. Nije neophodno samo da roditelji pravilno govore i da njihov izgovor može poslužiti djetetu kao uzor. Osnovni zahtjev koji mora da bude ostvaren da bi dijete htjelo i moglo da govori je ostvarena prijatna atmosfera između djeteta i roditelja.
Za rani razvitak govora neophodna je prijatna situacija, odnosno emocionalna atmosfera koja okružuje djete. Majka je u prvim danima djetetovog života izvor zadovoljstva, kada ga presvlači, hrani, tješi ga kada je nešto boli. U takvim situacijama majka mu se obraća riječima, tepa mu, proizvodi glasove koji postaju za dijete prijatne draži. Kasnije, sama proizvodnja glasova podsjeća dijete na prijatnost koja se javlja kada su osnovne potrebe djeteta zadovoljene. Dijete će postepeno iz slučajne vokalizacije preći u period kada će moći da artikuliše glasove slične majčinim. Kako su glasovi postali prijatni za dijete, ono će pokušavati da ih uporno ponavlja i podražava, vježba i usavršava.
Ovu činjenica trebaju da imaju na umu ne samo roditelji, već svi oni koji se bave odgojem djece u raznim odgojno-obrazovnim ustanovama.
Međutim, vremenom će dijete spoznati da glasove koje proizvodi ne znače samo zadovoljstvo, već da oni imaju značenje. Dijete pomoću glasova skreće pažnju na sebe, vezuje za sebe sve one koji učestvuju u njegovom odgoju. Dijete od tada počinje da govori sa ciljem.
Međutim, ne utiče na govorni razvitak djeteta samo vezanost za roditelja i model govora koji mu majka pruža. Od značaja je i to kako se roditelji odnose prema govoru djeteta. Ako majka ne podstiče dijete na govor, ako ga ne sluša, ne traži od djeteta da samo govori, onda obično takvo dijete ima usporen govorni razvoj, odnosno zakašnjeli govor.
Isto tako ne treba postavljati prevelike zahtjeve pred dijete. Od djeteta ne treba zahtjevati po svaku cijenu da pravilno govori. Majka koja ispravlja dijete kada govori griješi. Takve majke imaju pretjerano visoke zahtjeve za dijete. Traže od njega ono što nije samo u stanju da izvrši. Pretjerano visoki zahtjevi, obeshrabruju dijete i ne motivišu ga za govor. Takav odgojni postupak može dovesti do poremećaja u artikulaciji pojedinih glasova.
Ispitivanja djece sa funcionalnim poremećajima artikulacije pokazalo je da majke su više kritikovale i ispravljale njihov govor, odnosno one koje su imale veće govorne standarde za svoju djecu bile su baš one majke čija su djeca imale neki od govornih poremećaja. Majke djece kod kojih nije primjećen neki od govornih poremećaja nisu ispravljale djecu tokom njihove artikulacije glasova i nisu u početku očekivale da dijete pravilno izgovora glasove.
Dakle, u periodu govronog razvoja treba samo podsticati da govori, pružiti mu dobre govorne uzore (ljude koje nemaju neki od govornih poremećaja), ne treba biti strog u procjenjivanju
dječijeg govora, ne kritikovati suviše i ne zahtjevati mnogo.
Dobar uzor i pravilni postupci su uslov za pravilan govorni razvoj.

Korisni savjeti za majke:
• Ne postavljajte pred dijete velike zahtjeve;
• Ne zahtjevajte da govori ispravno;
• Igrajte se s djetetom, jer kroz igru dijete najbrže uči;
• Kroz igru ga podstičite na pravilan izgovor;
• Ne vičite kada pogrješi;
• Ako primjetite odstupanja u dječijem govornom razvoju potražite pomoć logopeda.