Amra Imširagić je prvi diplomirani defektolog – surdoaudiolog sa Defektološkog fakulteta u Tuzli (naziv ove visokoškolske ustanove je promijenjen u Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet). Kao student treće godijne radila je honorarno u Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilotacxju slušanja i govora Tuzla, a poslije završenog studija, zaposlila se u Centru gdje radi već 13 godina

Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Amra je upisala postdiplomski studij na kojem je magistrirala na temu: Socioepidemiološki aspekti ovisnosti o droga kod djece adolescenata na području TK u periodu od 1995. do 2002. godine. Svoje stručne tekstove objavljuje u brojnim časopisima: Naša škola, Didaktički putokazi, Boje tišine, Mostovi, Bosanska Sumejja, Zdravlje, Defektologija i dr.

U Centru je radila kao nastavnik i razredne i predmetne nastave, te predavala različite predmete. Prije porodiljskog, učenicima je predavala hemiju, historiju, geografiju i fiziku.

- Za 49 učenika u Centru osnovnoškolskog uzrasta, samo nastavu tjelesnog, informatike, likovnog i engleskog jezika izvode nastavnici kao i u redovnoj školi, a ostale predmete defektolozi-sordoaudiolozi. Za taj rad je potrebno mnogo ljubavi, pažnje i truda. Sve moje kolege koje rade u Centru, imaju ogromnu količinu ljubavi i to djeca osjete, te su samim tim i rezultati na zavidnom nivou, tačnije, na takmičenjima na općinskom i kantonalnom  nivou iz ritmičke sekcije, sekcije pantomime i sekcije mladih tehničara – ističe Amra i dodaje:

- Zaista volim svoj posao i svaki osmijeh djeteta mi je ohrabrenje i podstrek da im pružim maksimalnu ljubav i pažnju.

Korisnici Centra za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora su djeca sa težim oštećenjima sluha i kombinovanim smetnjama u razvoju. Niko ne može dijete poslati u Centar, ako to roditelji ne žele. Nastavni proces u Centru se razlikuje od onog u redovnoj školi. U svom radu defektolog surdoaudiolog koristi pored uobičajenih nastavnih metoda, daktilologiju i gestovni govor. Nastavnik surdoaudiolog u nastavi radi na rehabilitaciji slušanja, a paralelno i na razvoju govora. U radu koriste očigledna nastavna sredstva: ilustracije, aplikacije, crteže, slikovnice, grafoskope.... Na nastavi je obavezno nošenje slušnih aparata.

Osim što je nastavnik, Amra je i mentor studentima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli i pripravnicima, te saradnik u praksi na predmetu Metodika rada sa djecom oštećenog sluha na istom fakultetu.

Nastavnike dodatno  treba educirati za inkluziju

Osobe sa oštećenjima u razvoju prije su bile više diskriminisane u društvu nego sada. I reforma obrazovanja ide u smjeru integrisanja i uključivanja djece sa posebnim potrebama u redovne škole. Zamolili smo Amru za komentar.

- Nekada su u našem društvu oštećenja imala prizvik stigme. Danas je ipak drugačije, mada nastavnici u redovnim školama nisu dovoljno educirani u polju integracije i inkluzije koja je dugotrajan proces. Naša društvena zajednica radi dosta kada su u pitanju osobe oštećenog sluha, ali bi se mogli učiniti još neki pomaci u integraciji osoba oštećenog sluha u društvo. Već prije nekoliko godina krenuo je proces integracije djece oštećenog sluha, odnosno djece sa posebnim potrebama u redovan sistem odgoja i obrazovanja, zatim prevođenje informativnog programa na znakovni jezik... Mišljenja sam da bi društvo trebalo dati prednost zapošljavanju osoba oštećenog sluha, što ovih godina nije bilo zastupljeno ili je bilo riječ samo o pojedinačnim slučajevima.

U cilju prihvatanja drugih i drugačijih, te poštovanja različitosti, naša sagovornica daje i nekoliko preporuka svima nama:

- Vrlo je važno uključiti slušno oštećene osobe u različite vidove aktivnosti sa osobama koje nemaju takvo oštećenje. Neophodno je da to činimo od najranijeg uzrasta. Djecu sa posebnim potrebama treba uključiti u vrtiće. Tu najveću ulogu imaju odgajatelji koji će pomoći djetetu koje ima oštećenje sluha da ga djeca prihvate, a ne da se ono osjeća odbačeno i nesigurno. Također roditelji djece koja nemaju oštećenje sluha, kroz razgovor treba da im objasne da postoje djeca koja imaju drugačije potrebe nego oni i da im trebaju pomoći i pružati pažnju i ljubav kroz igru i svakodnevne aktivnosti.

Amra ističe multidisciplinarnost u radu sa djecom oštećenog sluha, jer timski rad stručnjaka uvijek daje daleko bolje rezultate od pojedinačnog. Osim toga, za sve profesije potrebno je cjeloživotno učenje, stručno usavrašavanje, a država posebno treba da ulaže u odgoj i obrazovanje, jer je to, po Amrinom mišljenju, jedan od najboljih načina da naše društvo dostigne veći stepen socijalnog razvoja.

Ovisnost – težak društveni problem

Amra Imširagić je u svojoj edukaciji napravila iskorak i nakon studija surdoaudiologije, uplovila u područje socijalnog rada. O tome koliko je to povezano, kaže:

- Obje naučne discipline imaju istovjetna obilježja, a to je da pružaju stručnu pomoć djeci i mladima onda kada im je neophodna. Rad sa djecom i mladima čine me sretnom i zadovoljnom. Kako kaže Wordsworth: "Najbolje u čovjekovom životu su njegova mala, bezimena nezapamćena djela dobrote, pažnje i ljubavi".

A kako prevenirati ovisnost:

- Bolest ovisnosti ima veoma ozbiljne socijalne implikacije (razaranje porodice, ličnosti, kriminalne radnje, krađe, ubistva, prostituisanje, maloljetničku delikvenciju), što zahtjeva multidisciplinaran prisup u preveniranju ove negativne društvene pojave. U prevenciji ovisnosti neophodno je uvesti socijalni rad u odgojno-obrazovne ustanove. Također, potrebna je široka društvena akcija koja bi uključila međusobnu saradnju porodice, škole, zdravstvene ustanove, nevladinih organizacija, odnosno svih onih društvenih subjekata koji mogu pomoći prevenciji i suzbijanju širenja ove bolesti, koja svakim novim danom uništava jedan mladi život.

Eksperimentisanje sa nekom od droga pomjereno na dob od 12. godine

U području socijalnog rada, magistrica Imširagić se fokusirala na istraživanje društvenih aspekata ovisnosnosti o droga.

- Istraživanje o socioepidemiološkim aspektima ovisnosti od droga pokazalo je da je zloupotreba droga kod djece i adolescenata na području Tuzlanskog kantona sve prisutnija. Kao bitni razlozi zbog kojih je zabilježen alarmantan porast zloupotrebe psihoaktivnih supstanci na području TK, mogu se navesti psiho-socijalne posljedice uzrokovane proteklim ratom i aktuelna tranzicija našeg društva. Kao dodatni faktori možemo istaći siromaštvo, veliki broj izbjeglica, adaptacija na novu društvenu sredinu, te promjenu cjelokupnog sistema vrijednosti, neispunjenje očekivanja mlade populacije i stanje opšte besperspektivnosti mladih.

Poražavajuća je činjenica da se dobni uzrast pomjera prema nižoj starosnoj granici, odnosno da se konzumacija (eksperimentisanje) sa nekom od droga javlja ne samo kod adolescenata, nego i kod djece uzrasta od 12 godina. Podatak upućuje na alarmantnost ove socio-patološke pojave.

Naša sagovornica priprema izdavanje knjige o socijalnom aspektu problema ovisnosti o drogama, a planira upisati i doktorat iz ove oblasti. Njen sin Dino posebno je usrećuje i motiviše da i dalje predano radi.