Povodom obilježavanja dvadesetogodišnjice Konvencije o pravima djeteta, čija potpisnica je među 187 zemalja i BiH, nismo mogli naći bolju i kompetentniju adresu za razgovor o ovoj temi od udruženja „Naša djeca“, osnovanog 36 godina prije usvajanja Konvencije. To je multinacionalna, nevladina i neprofitabilna asocijacija dobrovoljno udruženih građana za zaštitu interesa i ostvarivanje prava djeteta u Bosni i Hercegovini. O stanju prava svakog djeteta u našoj državi, aktivnostima na njihovoj zaštiti, projektima udruženja „Naša djeca“, potrebi edukacije roditelja, razgovarali smo sa gospođom Zehrom Salman, generalnom sekretarkom Udruženja, koja tu radi punih 35 godina.

- U prethodnom društvenom sistemu Udruženje „Naša djeca“ podržavala je država. Danas imamo dobru partnersku saradnju sa vladinim institucijama i  moralnu podršku ali to nije dovoljno da bi organizacija mogla da planira svoju strategiju, da lakše funkcioniše i da se fokusira na to da se uslovi življenja djece i njihove potrebe zadovoljavaju u optimalnom, realnom kvantumu. Ako je država potpisala Konvenciju o pravima djeteta onda je preuzela obavezu da učini sve da se Konvencija poštuje i da kreira ambijent za razvoj zdrave ličnosti svakog djeteta – ističe gđa Salman, prisječajući se prijeratnog perioda, kada je organizacija bila nosilac naprednih ideja koje su bile ispred prakse, pokrečući osnivanje Pionirske doline u Sarajevu, Pionirskog doma za djecu, organizujući turneje pisaca za djecu i do najudaljenijih sela... Udruženje je bilo osnivač poznate biblioteke Lastavica, stručnog pedagoškog časopisa Porodica i dijete, a aktivisti su učestvovali u priremi nacrta Konvencije o pravima djeteta i brojnim drugim aktivnostima.
- To su reference koje nas izdvajaju od ostalih organizacija, ne podcjenjujući ničiji rad – naglašava naša sagovornica.
Organizacija ima misiju da pokreće različite projekte u partnerstvu bilo sa institucijama države ili nevladinim sektorom čiji projekti će doprinijeti poštivanju Konvencije i omogućiti najbolje uslove za pravilan razvoj, odgoj i obrazovanje djece. Drugi zadatak je preventivno djelovanje naspram svih društvenih faktora koji mogu dovesti dijete u rizik bilo koje vrste.
- Poseban akcenat dajemo na slobodno vrijeme djece jer smatramo da obavezni problemi obrazovanja nikada ne mogu biti dovoljni da odgajaju kompletnu ličnost djeteta koja treba da se iznese sa svim problemima, da razvije kod djeteta osjećaj vlastite odgovornosti prema sebi i dugima, da razvije toleranciju, razumijevanje, poštivanje različitosti. Želimo da formiramo pozitivnu i zdravu ličnost svakog djeteta koje će biti spremno da preuzme obaveze i izazove i koje će rješavati konflikte na miroljubiv način.
Osim rada sa djecom, Udruženje je organiziralo preko 200 seminara i radionica za odrasle sa različitim temama gdje su učesnici bili odgajatelji, nastavnici, socijalni radnici, ministri, prosvjetni savjetnici... Da bi aktivirali i rad sa roditeljima, aktivisti udruženja „Naša djeca“ proveli su anketu vezanu za pomoć roditeljima u podizanju djece. Recite nam nešto više o time.
gđa Salman: - Iznenađeni smo odgovorima roditelja. Većina roditelja je odgovorila da nisu potražili nikakvu stručnu pomoć prije nego što su postali roditelji, a na pitanje: „Da li bi potražili pomoć?“ odgovorili su odrično. Ne je bio i njihov odgovor na pitanje: „Da li vam je potrebna neka vrsta  edukacije?“, da bi kasnije zaokružili neke od ponuđenih odgovora, npr. predavanja, radionice, seminari i sl. Naravno, nisu svi anketirani bili protiv edukacije, ali jeste većina i to nas je zabrinulo. Ipak, nećemo odustati od aktivnosti na organiziranju seminara za roditelje, kako bismo im pomogli da lakše i uspješnije odgajaju svoju djecu.

Obilježavanje dvadesetogodišnjice Konvencije o pravima djeteta

Dvadesetog novembra ove godine, obilježeno je dvije decenije od donošenja Konvencije o pravima djeteta. Još i danas veliki broj djece diljem svijeta susreće se sa problemima  siromaštva, nemogućnosti obrazovanja, adekvatne zdravstvene zaštite, različitim vrstama nasilja. Kakvo je stanje pava djece u Bosni i Hercegovini?
gđa Salman:  - To što u svijetu djeca imaju navedene ozbiljne probleme, kojih nema u tolikoj mjeri kod nas, nikome ne može biti opravdanje da se pomirimo sa stanjem u našoj zemlji. Vlade treba da vode brigu o djeci u svakoj zemlji, a onda ćemo imati i opće blagostanje, bolju situaciju za svu djecu svijeta. Kada je riječ o BiH, Konvencija je ratifikovana 1993. godine i dio je Ustava BiH. Bez obzira na teško vrijeme iza nas (djeca su ostala bez roditelja, dosta je ranjene djece, raseljeno, još uvijek nemaju svojih domova, adekvatno obrazovanje) država je radila na poboljšanju stanja, ali koraci koji su napravljeni nisu još uvijek zadovoljavajući, može se reći da su zabrinjavajući. Država je 1995. godine podnijela Izvještaj o stanju prava djece Komitetu u Ženevi, koji je dao preporuke i kada se sprema drugi izvještaj koji rade nevladine organizacije i čiji nosilac je organizacija „Naša djeca“ i „Zdravo da ste“. Ne možemo se pohvaliti nekim dostignućima. Sedamnaestog novembra smo organizirali otvoreni dijalog djece sa parlamentarcima – kojem su prisustvovali i predstvanici UNICEF-a, Save the children-a koji  je bio vrlo zanimljiv jer djeca dobro prepoznaju svoje probleme i u obrazovanju, zdravstvu i kada je u pitanju nasilje, siromaštvo. Postavljali su vrlo konkretna pitanja na koje nažalost nisu dobili konkretne odgovore. Sva su se rješenja svodila na probleme uređenja ove zemlje. Problem je samo pitanje 14 vlada u BiH, gdje su pitanja koja se tiču prava djece u nadležnosti entiteta na nivou ministarstava u RS-u, a u FBiH su na nivou kantona, tako da je neujednačen pristup rješavanju pitanja prava djece jer se bazira na mogućnostima i raspoloživim sredstvima kantona. Primjerice, dječiji dodatak u pojedinim kantonima iznosi 10 KM, a u Sarajevskom kantonu je 50 KM, a negdje ga čak nema nikako. Organizacija države koja je nefunkcionalna dovodi u diskriminirajući položaj djecu. U RS-u imaju fond dječije zaštite, dok u Federaciji još uvijek nije formiran. Ono što me je ohrabrilo jeste da su parlamentarci podržali ovakve aktivnosti djece i predložili da se takvi susreti ne održavaju samo povodom obilježavanja Konvencije, nego da se održavaju u kontinuitetu, jer i sama Konvencija, član 12. i 13, govori o učešću djece u donošenju odluka i naša praksa je pokazala kada djeca iznose lične probleme sasvim ozbiljnije ih shvataju odrasli zaduženi za rješavanje tih problema i to nekako prihvataju i pokazuju veći interes da rade na rješavanju tih  pitanja. Zato je važno da se čuje glas djece. Bilo je preko 30 djece iz cijele BiH, učenika škola sa kojima sarađujemo.
Pitanja djece za državne parlamentarce ticala su se jedinstvenog obrazovnog programa, siromaštva, jednakog pristupa svim uslugama – obrazovanju, socijalnoj zaštiti,  te strategije za sprječavanje maloljetničke delikvencije. Susret je trajao dva sata.
U kojim segmentima se najčešće krše dječija prava?
gđa Salman: U obrazovanju se ponajviše krše dječija prava, nastavnici prave razliku između bogatije i siromašnije djece, nisu objektivni pri ocjenjivanju, neki čak učenike nazivaju pogrdnim imenima. Udruženje je izdalo brošuru „Nasilje nije školski predmet“ gdje naprimjer u priči „Magarac“, dječak opisuje kako mu je počeo školski dan. Kada jednom učenik dobije etiketu od nastavnika, to preuzimaju ostali učenici i teško se poslije takva etiketa može „skinuti“ što ostavlja posljedice na psiho-socijalni razvoj djeteta.
Na koji način upoznajete djecu sa njihovim pravima?
gđa Salman: Kroz radionice učenici sami daju teme i sami vode dijalog o tim pitanjima. Nakon toga predlažu određena rješenja i odgovore gdje je njihova uloga u svemu tome. Uz radionice praktikujemo i grupe za podršku od djece i odraslih gdje djeca prezentiraju ono što žele promijeniti i traže od odraslih podršku i pomoć ka postizanju cilja. Učimo ih da rade u partnerstvu. Također ih učimo da nema prava bez obaveza i obrnuto. Učeći o pravima, djece uče da prava imaju svoja ograničenja.

Neke od aktivnosti udruženja „Naša djeca“

Od brojih aktivnosti, izdvojit ćemo projekat Grad/općina po mjeri djeteta koji je od globalnog značaja i uključuje sve aktere za brigu o djeci na nivou lokalnih  zajednica. Recite nam nešto više o tome.
gđa Salman:  Na sjednici UN-a je 2002. godine donesen dokument „Svijet prilagođen djeci“ kojim su se potpisnice Konvencije obavezale da će na lokalnom nivou u svojim zemljama raditi na stvaranju uslova za ostvarivanja prava djece. Kod nas su četiri sarajevske općine donijele  Odluku o pristupanju tom gloalnom pokretu,  a  općina Vogošća je  već završila Akcioni plan. Taj projekat zahtijeva potpunu provedbu Konvencije o pravima djeteta na lokalnom novou. To je dugotrajan proces jer postoje kriteriji kojima se mjeri postignuća u svakoj oblasti življenja djeteta: obrazovanje, zdravstvo, slobodno vrijeme, kultura itd. koje treba da ispuni lokalna zajednica da bi dobila počasni naziv „Grad po mjeri djeteta“. Kada grad ispuni 80% kriterija onda dobiva tu titulu i ulazi u međunarodnu Asocijaciju gradova po mjeri djeteta, čime se otvara novi prostor u međunarodnim projektima koji će unapređivati pitanja prava djece u jednoj zemlji. Na ulazu u grad se postavi tabla „Grad po mjeri djeteta“, a u uredu gradonačelnika  povelja.
U okviru udruženja „Naša djeca“ djeluje i Centar za prava djece u Vogošći, orijentiran na slobodno vrijeme djece kroz novinarsku i eko sekciju, art radionice... Od brojnih aktivnosti izdvajamo kada su učenici od prodatih čestitki, koje su sami izradili, kupili paketiće za djecu sa posebnim potrebama, organizirali za njih priredbu i družili se...
gđa Salman: Općina Vogošća nam je ustupila prostor koji smo adaptirali i stavili u funkciju za potrebe djece. Aplicirali smo Općini za sredstva u 2010. godini kojim bismo plačali osnovne režije za Centar i nadamo se da ćemo biti uvršteni u korisnike jer imamo dobru saradnju sa svih pet škola sa područja općine Vogošća.
Šta mislite o TV sadržajima i ulozi medija u odgoju i obrazovanju djece i mladih?
gđa Salman:  U našim programima nedostaju emisije za roditelje, a to bi bio najbolji način njihove edukacije. Uloga medija je vrlo značajna u odgoju jer mogu razvijati pozitivne osobine, ali i dovesti do negativnih pojava. Auditoriju se mediji trebaju obraćati biranim riječima, a manje popularizirati loše stvari.

Organizacija „Naša djeca“ broji pet uposlenika i to su, osim naše sagovornice, Gordana Guja, Mersiha Krivić, Berina Hamzić i Senad Imamović, a okuplja i mnogo saradnika na različitim projektima.
Nadamo se da će i dalje doprinositi boljem položaju djece u našoj državi, upoznavajući ih sa njihovim pravima, ali i obavezama, te organizirajući za njih kreativne radionice i sve one aktivnosti kojih će se rado sjećati kada odrastu!

Tekst i foto: Medina Jusić-Sofić