Stvaranje doma u kojem dijete može sretno odrasti zahtijeva pozitivnu volju i odlučnost roditelja. Nije lahko ako oba roditelja rade puno radno vrijeme. Porodice su uglavnom prepuštene same sebi. Komšije u zgradama se većinom ne poznaju.

Današnje je dijete tjeskobama, željama i ubrzanim tempom života puno bliže svijetu odraslih. Izloženost strahovima i prijetnjama svakodnevnog života sve je prisutnija. Dijete rano iskusi usamljenost, a odrasli pretpostavljaju zrelost koju dijete nema.

 Pripremila: Sabrija Mehmedović, odgajateljica Waldforske pedagogije

Dom je mjesto druženja i treba biti udoban svakom članu porodice. Dom ima lični stil koji su stvorili roditelji: lični ritam, boju i toplinu. To je mjesto događanja u kojem ljudi rade, razgovaraju, odmaraju se.

U ranom djetinjstvu majka je najvažniji odgajatelj. O njezinoj brizi, njezi i ljubavi ovisit će formiranje buduće ličnosti, tjelesno i duševno zdravlje djeteta. Kasnije sve važniju ulogu dobija otac kao odgajatelj. Njegova različitost od majke počinje zanimati dijete. Njegovi poslovi, društveni interesi, briga o djetetu, sve su mu privlačniji. Dijete rado šeta s ocem, priča s njim, igra se, pomaže mu u obavljanju raznih poslova. Emocionalna povezanost s ocem sve više jača. Djetetu su potrebna oba osjećajna kontakta, i s ocem i s majkom. Oni se međusobno dopunjuju i dijete se osjeća sigurno, radosno i sretno, a to je bitna pretpostavka uspješnog odgoja. Važno je da oba roditelja učestvuju u odgoju djeteta i da mu poklanjaju svoju pažnju i ljubav.

Kako se prilazi odgoju djece daleko je važnije od tehničkog napretka stvorenog radi njihove udobnosti. Dijete ima svoje potrebe izazivajući nas da ga razumijemo, da mu posvetimo pažnju, da ga volimo. Ono što roditelji mogu uraditi jeste da u kući kreiraju atmosferu u kojoj će dijete osjetiti da su mu pri ruci kad ih treba i da će biti pošteni kada iskrsne sukob. Važno je podsticati pozitivno ponašanje. Smijeh je lijek za stres, a najljepše je kad se roditelji i djeca smiju zajedno.

Današnja okolina stvara mnogo snažnih osjetilnih iskustava koja su jako štetna za malo dijete. Snažna svjetla, prodorni mirisi, sveprisutna buka odlike su modernog života. Nema zapreke njihovom prodornom utjecaju i oni ostavljaju jak dojam na dijete.

Ono što roditelji mogu uraditi za dobrobit djeteta jeste da pokušaju da slobodno vrijeme provedu daleko od gradske buke, kad god im se ukaže prilika za to. U tišini parka ili livade upoznavati dijete s prirodom. Dijete uči oponašanjem, tako da će i naš odnos prema biljnom i životinjskom svijetu oponašati. Puno je djelotvornije zajedno s djetetom hraniti životinje, nego mu pričati o tome kako je poželjno da lijepo postupa prema životinjama. Isto tako odnos prema hrani, mrvicama - jako je bitno da ima dobar uzor u roditeljima. Igranje u pijesku je jedna od najdražih dječjih igara. Dozvoliti mu da u lokvi vode prska okolo može biti jedno od najljepših iskustava u djetinjstvu.

Priuštiti djetetu da osjeti svijet tišine u prirodi je jako djelotvorno iskustvo. Imati obrok u prirodi, brati plodove iz prirode, sve to ima veliki utjecaj na dijete. Takvim našim odnosom prema prirodi i svemu što nam je dragi Bog podario usađujemo u dijete ljubav prema prirodi. To će mu kad odraste biti mjesto odmora od svakodnevnice, buke, gradske gužve. Vrlo je bitno da naučimo djecu da čuvaju prirodu i da je ne prljaju. Kao i u svemu, i u tome su im roditelji prvi uzori.

U samoj porodici mogu se organizirati društvene igre, razgovori, čitanje priča, učenje

Kur`ana ili drugih svetih tekstova, čitanje hadisa, zanimljivih knjiga, gledanje slikovnica, crtanje, slikanje, modeliranje, građenje, ručni radovi, gledanje vrijednih televizijskih emisija i zajedničko komentiranje, sakupljanje raznih predmeta. Veliku pomoć djeca mogu pružiti roditeljima u vrtu, uzgajanju cvijeća. Briga o životinjama može imati pozitivan utjecaj na razvoj djeteta.U slobodnom vremenu mogu se organizirati zajedničke šetnje, izleti. Boravak na planini ima pozitivno djelovanje na zdravlje svih članova obitelji. Zajedničko skijanje i sankanje zasigurno će ostati djetetu jedna od najljepših uspomena iz djetinjstva.

Posjete kulturnim ustanovama, bibliotekama, pozorišnim predstavama, odlazak na izložbe, zanimljiva predavanja, priredbe treba priuštiti djetetu u ranom školskom uzrastu.

Ako su djeca od rođenja odgajana tako da imaju pravilan ritam hranjenja, spavanja, igranja, neće biti problema oko organiziranja vremena u novonastaloj situaciji kad dijete krene u školu. Veoma je bitno da djeca nakon povratka iz škole imaju vremena da se odmore. Nakon odmora i ručka treba da rade zadaću. U početku roditelji brinu o tome da djeca obavljaju svoje zadatke na vrijeme. Nakon izvjesnog vremena, dijete usvaja radne navike, tako da samo brine o svojim obavezama. Lijepo bi bilo da roditelji zajedno sa svojim djetetom naprave raspored slobodnog vremena. Dijete će samo odlučiti kad će se igrati, kad gledati TV. Izlazak vani je potreban svakodnevno. Taj raspored dijete stavlja na svoj radni sto, pored školskog rasporeda.

Vrlo je bitno da dijete od malih nogu uči organizirati svoje vrijeme. Samim tim što planira svoje vrijeme, ono će biti produktivnije. Potrebno je da roditelji pokažu dosljednost u kojoj neće biti krutosti ni prisile. Samim tim što je dijete učestvovalo u kreiranju svog rasporeda više će držati do pridržavanja. Kako dijete gleda širom otvorenih očiju u roditelje i njihove aktivnosti, također i roditelji sami trebaju planirati dan i aktivnosti u njemu. Poželjno je da roditelji, bez nekog jakog razloga, ne odgađaju svoje obaveze.