Pažnja je psihička funkcija koja sadrži dva osnovna elementa:
1.    sposobnost fokusiranja psihičke aktivnosti na određene sadržaje
2.    sposobnost premještanja psihičke aktivnosti sa jednog sadržaja na drugi
Ovi elementi pažnje mogu biti poremećeni u smislu njihovog pojačavanja ili slabljenja.

Nedostatak pažnje kod djece

Djeca sa poremećajem nedostatka pažnje nisu razmažena djeca koja su se odlučila tako ponašati, niti traumatizirana ili djeca s ozbiljnim porodičnim i emocionalnim problemima, koji mogu izazvati određene posljedice, nego djeca sa izvjesnim neurološkim poremećajima. Ti poremećaji mogu biti uzrokovani sporijim sazrijevanjem pojedinih centara u mozgu i veza među tim centrima, ali i nasljednim faktorima, različitim bolestima (meningitis, visokom temperaturom, trovanjima), teškim porodom, ozljedama mozga, zlopotrebom droga i drugih sredstava ovisnosti i dr. Poremećaj nedostatka pažnje, prema optimističnim procjenama stručnjaka, pogađa 3 – 10% djece do pesimističkih 20% djece među školskom populacijom. Kod dječaka je ovaj poremećaj 2 – 3 puta češći nego kod djevojčica i uglavnom se veže za urbane sredine.

Tipična ponašanja za nepažnju i odsutnost koja uzrokuju poteškoće u fokusiranju na ono što je najbitnije u školi i životu su:
•    kratak raspon pažnje,
•    poteškoće zadržavanja pažnje na jednoj stvari,
•    poteškoće u kompletiranju započetog zadatka,
•    reagiranje na svaki napor ili prepreku naglim padom napetosti nervnih procesa
•    dijete se brzo umara, iscrpljuje, postaje pasivno i odsutno
•    problemi sa organizacijom,
•    problemi slušanja i praćenja uputa,
•    poteškoće u prebacivanju sa jedne na drugu aktivnost,
•    zaboravnost,
•    sanjarenje i sl.

Pažnja je neselektivna, djetetovu pažnju podjednako privlače svi predmeti i pojave u okolini, ali ništa posebno ni dovoljno dugo. Misaone funkcije teško se podređuju bitnim akcijama.

Impulsivnost je karakteristika poremećaja nedostataka pažnje koja kod djece uzrokuju ponašanja slična ovim:
•    zahtijevanje pažnje odmah
•    činjenje nečega i prije nego li se promisli o posljedicama
•    užurbanost u radu i činjenje nepotrebnih  pogrešaka
•    nestrpljivost, teško čekanje na redoslijed
•    prekidanje razgovora i aktivnosti drugih
•    postavljanje pitanja i davanje odgovora bez dozvole i javljanja za riječ
•    "protrčavanje" kroz zadatke

Mogući su i drugi razlozi, koji nisu neurološke naravi, za ovakva ponašanja koja se mogu javiti u  izvjesnom razdoblju. Ako dijete ima više od 8 godina i probleme s koncentracijom, pažnjom i poteškoće sa samokontrolom kroz duži period, uputno ga je tretirati kao dijete sa poremećajem. Međutim, kako bi se izbjegle pogreške, nepotrebna etiketiranja zasnovana na opservaciji i impresiji pojedinog stručnjaka, konačnu ocjenu – dijagnozu o postojanju poremećaja treba tražiti u timskom radu, timski strukturiranom interview-u koji će voditi dječji psiholog, klinički psiholog, pedijatar, pedagog, s djetetom, njegovim roditeljima, odgajateljima, učiteljima i nastavnicima. Blagovremena, još u ranom razdoblju poremećaja, pravilno postavljena dijagnoza od velike je važnosti za utvrđivanje uzroka i postupaka liječenja, ali i planiranja i provođenja  strategija za pomoć djeci sa ovim problemom u svim životnim situacijama.

Nerazumijevanje odraslih i vršnjaka za probleme ove djece, odsustvo pomoći  kao i neadekvatna ili nedovoljna pomoć uzrokuju niz poteškoća i posljedica koje utječu na djetetov socijalni položaj, emocionalno stanje i akademski status u grupi , porodici i školi. Djeca sa poremećajem nedostatka pažnje zbog smanjene sposobnosti prilagođavanja društvenim prilikama, pravilima i zahtjevima često su usamljena i odbačena od vršnjaka ili imaju vrlo nizak rejting u grupi zbog čega su sklona družiti se s mlađim od sebe ili osobama drugog spola kako bi zadovoljili svoju stalno prisutnu potrebu za dominacijom. Zbog želje da se afirmiraju i da budu prihvaćena u grupi, izražene povodljivosti  takvu  djecu njihovi  vršnjaci koriste za "pravljenje različitih gluposti", nagovaranje na nedopuštena ili rizična ponašanja. Obično su dežurni krivci za sve učinjeno takva djeca, dok pravi krivci ostaju nezapaženi.

Emocionalni problemi uzrokovani nedostatkom pažnje

Emocionalni život djece sa ovim poremećajem je opterećen problemima među kojima se posebno ističu: emocionalna labilnost, izmjena reaktivnosti, povećana agresivnost, ahedonija, diforija, depresivnost nizak nivo samopoštovanja i sigurnosti.

Emocionalna labilnost takvoj djeci onemogućava da normalno reagiraju u emocionalno obojenim situacijama, npr. dok se druga djeca smiju - ono plače.

Izmjena reaktivnosti je emocionalno ponašanje koje se sastoji u sniženom afektnom djelovanju na neki vanjski podražaj, a drugi put u pretjeranom reagiranju nenormalnog intenziteta na neki unutarnji podražaj. Primjer ovakvog emocionalnog ponašanja je izostanka reakcije na  nanošenje fizičke i psihičke boli – batine, lišavanje ljubavi, topline, nagrada, a pretjerana reakcija  recimo na glad.

Agresivnost se kod ove djece javlja u najranijoj dobi. Napadi bijesa, sklonost tučama, vikanje, kreštanje, drhtanje su neki od ispada u njihovom ponašanju sa ili bez razloga.

Ahedonija je pojava emocionalnog stanja djece sa poremećajem nedostataka pažnje koja im daje malu mogućnost da dožive osjećaj ugode, zadovoljstva, sreće i spokojstva.

Diforija je stanje u kojem dijete nikada ne pokazuje radost, razdraganost i smijeh.

Depresivnost djece sa ovim poremećajem proizlazi iz shvaćanja te djece da su oko njega samo  događaji na koje on ne može utjecati i mijenjati ih, da je sve tragično, očajno, jadno i samo se njemu dešavaju najgore stvari.

Nizak nivo samopoštovanja tj. razmišljanje o sebi kao o " totalnom promašaju i totalnom neuspjehu ", glupom, lošem, defektnom djetetu što je posljedica lošeg i negativnog pojma o sebi formiranog  na osnovi  uočenih problema koje ima i osjećaja da je različito od drugih.

Često djeca s poremećajem nedostatka pažnje, ako im se ne pomogne, imaju ozbiljne probleme sa učenjem i postizanjem određenog akademskog nivoa koji odgovara njihovoj starosti, IQ i sredini iz koje dolaze. Prerano završavanje obrazovanja (samo osnovna škola), izbor neadekvatne saradnje škole i njeno napuštanje su posljedice koje uz kombinaciji sa ostalim problemima vezanim za socijalizaciju i emotivnu sferu dovode do sukoba takve djece sa okolinom, samim sobom koji rezultiraju rizičnim i na kraju delikventnim ponašanjima.

Metode za prevazilaženje poremećaja nedostatka pažnje

Metode pomaganja koje mogu ući u program moraju biti usmjerene na nastavni proces, nastavne sadržaje koje se uče i poučavaju, kontrolu ponašanja i poticanje samopoštovanja kod djeteta.

Bez pretenzija za sveobuhvatnošću  i razvrstavanju po grupama navodimo neke metode:
•    individualizacija programa i njegovo prilagođavanje potrebama djeteta
•    stvaranje pozitivnog, konzistentnog i strukturiranog okruženja u školi i u kući
•    uspostavljanje rutine i pravila koja su jasna
•    neprekidan kontakt sa djetetom, očima
•    mjesto za rad i učenje udaljiti  od fizičkog uzroka ometanja poput vrata, prozora, glasnih satova, radija, televizora
•    ukažite na vezu koja ono što dijete uči ima sa stvarnim životom
•    pri objašnjavanju i vođenju kroz vještine koje dijete uči koristite se trodimenzionalnim pristupom – čuj, vidi, uradi
•    pri poučavanju i učenju dajte djeci jednostavne, konkretne i jasne upute
•    dajte jasne signale da zadobijete djetetovu pažnju
•    dijelite zadatke na manje cjeline kako bi dijete kada uradi jednu imalo osjećaj da napreduje i privodi izradu zadatka kraju
•    podsjetite djecu da provjeravaju svoje radove
•    dajte im kratke odmore između zadataka
•    markirajte samo " tačno " za ispravne odgovore umjesto da označavate pogrešne odgovore
•    osigurajte da dijete shvati što je pogrešno u netačnom odgovoru
•    da biste preusmjerili pažnju djeteta stanite ispred njega ili stavite ruku na djetetovo rame
•    na vidno mjesto okačite pravila ponašanja u čijem kreiranju je sudjelovalo i dijete
•    poštujte pravila bez izuzetka
•    ignorirajte minimalna odstupanja
•    predviđajte probleme prije nego nastanu
•    zadržite stabilnost i pomozite djetetu da koristi tehnike kontrole ljutnje – tehnike smirivanja, time out-a
•    ne grdite dijete pred drugim, nego razgovarajte s njim nasamo
•    pružite djetetu razumijevanje i ohrabrenja
•    pohvalite dobar rezultat, ali i trud
•    dajte konstruktivne komentare umjesto kritike
•    nađite vremena i porazgovarajte sa djetetom
•    kada je dijete obeshrabreno podsjetite ga na njegove dobre strane i talente
•    nadgledajte drugu djecu i ne dozvolite da se rugaju i ismijavaju ili ponižavaju djecu sa poremećajem nedostatka pažnje.

Ako se djeci sa poremećajem nedostatka pažnje na adekvatan način, dijagnosticiranjem i liječenjem u pravo vrijeme - predškolskoj i školskoj dobi ne pomogne,  posljedice za djecu, porodicu i društvo u cjelini će biti ogromne. Rješavanje ovog problema zahtijeva suradnju i timski rad  kako u fazi utvrđivanja uzroka i načina liječenja tako i u stvaranju konzistentnog programa  pomaganja  za školu i dom. U ovoj fazi od posebnog je značaja  koordinacija i timski rad  odgajatelja, učitelja, nastavnika, roditelja, ostalih  članova porodice, razrednog kolektiva.