Konflikt se definira kao sukob interesa ili vrijednosti, sukob motiva, želja, ciljeva i načina njihova ostvarivanja.

Konflikt  dolazi od latinske riječi conflictare što znači udariti u nešto; boriti se; spor, sukob, raspra koja prijeti da će se još više zaplesti.[1] Osnovno jezgro svakog konflikta je frustracija nekih osnovnih potreba. Potrebe u psihološkim teorijama se definiraju kao razlog zbog čega nešto želimo. Rasvjetljavanja potreba koje leže u osnovi sukoba otkriva naše brige i strahove od ugrožavanja i tako pomaže da obje strane u sukobu vide „ljudsku” stranu konflikta, a ne zahtjev, osvetoljubivost i inat koji stvara tenzije i vodi eskalaciji sukoba.

U literaturi se mogu naći različite podjele konflikata po raznim kriterijima. Za potrebe ovog rada zadržat ćemo se na vrstama  konflikata koje se mogu odvijati unutar grupe, između dva čovjeka i unutar jedne individue. Dakle, na planu dešavanja postoje grupni, interpersonalni i intrapersonalni konflikti. Uzroci nastajanja grupnih konflikata su različiti: status grupe, ugled, prestiž, želja za kontrolom, za moći, lojalnost, vodstvo, stilovi rukovođenja, raspodjela dobara, različiti sistemi vrijednosti i sl.[2]

Intrapersonalni konflikti su locirani na osobnom planu. Nazivaju se mentalni konflikti koji se javljaju prije neke akcije, kada se unutar osobe bore suprotni motivi.Tri su forme mentalnih konflikata: konflikti dvostrukog odbijanja, konflikti dvostrukog privlačenja i konflikti istovremenog privlačenja i odbijanja. Prema Karen Horney unutrašnji konflikti su centralni problem neuroza koje se razvijaju iz potrebe pojedinca za sigurnošću jer se osjeća bespomoćno i izolirano u svijetu u kojem živi. U odnosu na druge, ličnost može ići prema, protiv i od drugih ljudi.

Interpersonalni konflikti su česti i mnogobrojni. Nastaju zbog različitih ubjeđenja, motiva, želja, potreba, emocija, stavova. Brajša[3] ističe da su konflikti „nužna pratnja različitosti među ljudima, njihove sačuvane individualnosti, identiteta i osobnosti

U osnovi konflikta se često nalazi različitost, ali nas sama različitost ne dovodi u konflikt. Uvijek je razlog mišljenje da se svaka različitost mora ujednačiti i da smo mi u pravu, a drugi nisu tj. da se oni moraju mjenjati, a ne mi. Isti autor smatra da je konflikt mnogo komplikovaniji nego što mi mislimo, tj. da „svaki konflikt ima svoju povijest, svoje „navijače”,svoju „igru”i svoje posljedice”[4].To  znači da je  vrlo često sam sadržaj i razlog konflikta nevažan i  da sve oko konflikta – raniji odnosi,ponašanje za vrijeme rješavanja konflikta, posmatrači konfliktne situacije, sredina u kojoj se konflikt odvija, strategije rješavanja konflikta, te posljedice rješavanja konflikta, postaju važnije od samog konflikta. Dakle, pri rješavanju konflikta sve ove segmente moramo uzeti u obzir.

Sve ima svoj početak, pa tako i konflikt. Uzroci konflikta mogu biti različiti. Konflikti mogu nastati uslijed:

-          nesporazuma u komunikaciji, nedostatka komunikacije, pogrešne i netočne informacije (tzv.konflikt informacija)

-          suprotstavljenih potreba i načina njihovog zadovoljavanja ( konflikt interesa)

-          predrasuda o drugima (konflikt u odnosima)

-          želje za nečem čega nema dovoljno (konflikt resursa)

-          suprotstavljenih uvjerenja i sistema vrijednosti ( konflikt vrijednosti)

-          nepostojanje jasne strukture odnosa među članovima grupe (strukturalni konflikt)

U literaturi prevladava stajalište da svaki konflikt  ima potencijal da bude funkcionalan. Funkcionalan konflikt znači da su posljedice konflikta pozitivne, da dovodi do konstruktivnih promjena u odnosima među pojedincima i grupama, jača identitet pojedinca i grupe, povećanja efikasnosti, kreativnosti, poboljšava kvalitetu života i rada jer spriječava stagniranje, povećava interes i radoznalost i prilika je za upoznavanje samoga sebe.

Nažalost, vrlo često se desi da je konflikt  što znači da su posljedice negativne i za pojednica i za grupu. Dovodi do stagnacije i pogoršanja odnosa, nezadovoljstva, loše komunikacije, nasilja pa do raspada odnosa.

Da li će konflikt biti funkcionalan ili ne , da li će se razriješiti ili eskalirati zavisi od našeg postupanja sa njim, od naših stavova i reakcija na konflikt.

Kroz različita istraživanja konflikata i ponašanja u konfliktu izdvajaju se nekoliko reakcija na konflikt koje pokazaju određenu dosljednost te se u literaturi nazivaju „konfliktnim stilovima”. Koristeći se modelom dvostruke brige”[5] i kombinacijom dvije dimenzije ovog modela –briga za sebe i briga za drugoga dobija se pet različitih stilova interpersonalnih konflikata i to : popuštanje, izbjegavanje (povlačenje), dominacija, kompromis i saradnja 1.) Stilovi su predstavljeni određenim simbolima (životinjama koji svojim karakteristikama odgovaraju određenom stilu)

BRIGA ZA SEBE

(za predmet sukoba )

Mala                            Velika

Tabela 1: Model dvostruke brige (prema Kovač-Cerović,1995,str.15)

Jasmina Bećirović

Svaki od ovih stilova može biti prihvatljiv ili neprihvatljiv zavisno od konfliktne situacije. Saradnja i kompromis su najprihvatljiviji , ali čak i saradnja je neprihvatljiva u nekim situacijama (npr. kad je nedovoljno vremena ,kad je pitanje beznačajno i sl). Dok s druge strane povlačenje, popuštanje i dominacija u nekim situacijama je vrlo korisna (npr. dominacija je prikladan kad je situacija alarmantna, kad smo apsolutno sigurni u svoj izbor).

Iako je u  rijetkim situacijama saradnja, odnosno konstruktivno rješavanje konflikta neprihvatljivo, ipak taj stil reakcije na konflikt ostaje najbolji način rješavanja konflikta i  predstavlja cilj kojem treba težiti.

[1] Klaić,B. ( 1986), Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH,Zagreb

[2] Mandić, T. (2003), Kominikologija – psihologija komunikacije, Clio, Beograd (str.116)

[3] Brajša,P.(1996),Umijeće svađanja, C.A.S.H.,Pula (str.6)

[4] Ibid (str.15)

[5] Naše ponašanje u konfliktu determiniramo je dvjema procjenama : procjena važnosti predmeta sukoba i procjena značaja druge osobe u sukobu (briga za sebe ,odnosno predmet sukoba i briga za drugoga). Prema: Kovač-Cerović,T i sur. ( 1995), Učionica dobre volje, Grupa Most, Beograd