Pratite nas na FB

Poremećaji navika kod djece PDF Ispis E-mail
Edukacija roditelja
Autor Suada Selvić, prof. pedagogije   

Mnogi roditelji se suočavaju sa neprijatnim fazama u toku normalnog odrastanja i sazrijevanja njihovog djeteta, kada ono iznenada i „bez razloga“ počne da usvaja neke loše navike.

Loša navika je ponavljanje nekog ponašanja kojeg dijete najčešće nije svjesno.
Najčešće loše navike u okviru normlanog razvoja djeteta su:
1.    Noćno mokrenje (Enureza Nocturnus)
2.    Enkompreza (nevoljno ispuštanje fecesa – stolice)
3.    Noćni strahovi (Pavor Nocturnus)
4.    Noćne more
5.    Sisanje prsta
6.    Grickanje noktiju
7.    Tikovi
8.    Uvrtanje kose
9.    Polno ponašanje.

2. Što uzrokuje pojavu navika?
•    Ublažavanje tjeskobe
Najčešće se razvija kao mehanizam koji ublažava djetetovu tjeskobu. Kada primijetite da dijete grize nokte ili uvija pramenove, umjesto da vičete, pokušajte otkriti uzrok tjeskobe. Možda je u zadnje vrijeme doživjelo nešto stresno, možda ne želi ići spavati, možda gleda previše 'strašan' program na televiziji, možda je frustrirano nekom igricom. Uklanjanjem uzroka, nestat će i navika.
•    Dosada
Navika se može razviti iz dosade kod djeteta koje je naviklo biti zabavljano.
•    Imitacija
Dijete imitira i oponaša modele za identifikaciju. Dovoljno da uhvatite sebe kako kopate nos ili grizete nokte. Neke studije su pokazale kako je grickanje noktiju (kao i guljenje zanoktica) obično prisutno u cijeloj porodici.
•    'Zaostaci' iz najranijeg djetinjstva
Sisanje palca i uvijanje kose često su 'zaostaci' iz ranog djetinjstva. Sisanje palca ugodno podsjeća na hranjenje, odnosno zadovoljavanje vrlo važne potrebe. Uvijanje kose također izaziva ugodno prisjećanje na najranije djetinjstvo, odnosno bliski kontakt s majčinim tijelom ili odjećom.
•    Manipulacija
Ako vaše dijete osjeća da ga ignorirate, možda poseže za grickanjem noktiju ili nekom drugom lošom navikom, znajući da će vas isprovocirati. I negativna pažnja je bolja od nikakve!
Kako pomoći djetetu?
Najveći broj ovih navika prestat će s polaskom u školu.
•    Pokušajte biti tolerantniji i fleksibilniji.
•    Ukoliko se radi o traženju pažnje, posvetite se djetetu.
•    Ukoliko se radi o manipulaciji, uskratite mu pažnju.
•    Ne držite mu predavanja, već mu kratko i mirno objasnite što ne volite.
•    Ne kažnjavajte ga zbog navika. Bit će samo još gore! Tjeskoba će se povećati i zatvoriti začarani krug.

3. Noćno mokrenje – Enuresa Nocturnus

Mokrenje u posteljinu i donji veš može biti noćno – noctrunus, dnevno ili stalno. Ako se navikavanje na čistoću odvija normalno dijete treba da bude čisto i danju i noću do tri godine. Neka djeca to postignu ranije neka kasnije pošto se psihofizičko sazrijevanje ne dešava istom brzinom kod svakog djeteta.
Dijete obično prvo nauči da kontroliše izlučivanje mokraće danju, a noćna se kontrola uspostavlja ili u isto vrijeme ili tokom slijedećih nedelja ili mjeseci.
Enureza se javlja znatno češće noću nego danju, najrijeđe se javlja i danju i noću.
Većina enuretične djece mokri više puta u toku noći, manji broj mokri jednom do dva puta nedeljno ili mjesečno. Enureza je češća kod dječaka nego kod djevojčica.

Uzroci noćnog mokrenja

Noćno mokrenje se javlja u više generacija jedne porodice, znači genetski je uslovljeno. Kod izvjesnog broja djece postoji nepodobnost zadržavanja mokraće zbog tjelesnog sklopa (urođena anomalija), oboljenja i infekcija urinarnog trakta. Pored urođene ili naslijeđene nesposobnosti veliki značaj za nastanak enureze ima stav roditelja o načinu navikavanja na čistoću. Prerano navikavanja na čistoću ili prestrogi zahtjevi i kazne su često uzrok noćnog mokrenja.
Ispitivanja su pokazala da kod majki koje suviše rano počinju da stavljaju djecu na tutu postoji neurotični strah od prljavštine i prisilna potreba za čistoćom i njihva netrepeljivost prema toj pojavi. Tako se dogodi da ljekar ispitujući dječiji simptom otkrije emocionalne poremećaje kod roditelja koji su doveli do enureze. Zbog tih neurotičnih poremećaja kod roditelja koji nisu na vrijeme otkriveni mnogi mali enuretičari morali su proći kroz teška ispitivanja i liječenja čak i hiruške zahvate.
Rađanje drugog djeteta u porodici može da izazove enurezu, zatim odvajanje od djeteta zbog bolesti ili službenog puta što dijete doživljava kao odbacivanje.
Porodična atmosfera prepuna svakodnevnih sukoba također može biti uzrok enureze kojom se dijete brani i upozorava da i ono postoji.


Kako pomoći enuretičnom djetetu

Dijete koje mokri u posteljinu i donji veš i poslije tri godine, strepi od buđenja, grdnji i batina koje ga očekuju ujutro kada se probudi mokro. Takva djeca imaju naglašenu večernju žeđ, dubok san, teško ih je probuditi, zbunjena su i uplašena jer znaju da će biti kritikovana zbog nečega što ne čine namjerno i svjesno, što ne mogu svojom voljom spriječiti i zbog čega je i njima veoma neprijatno i teško.
Mlađe dijete doživljava ljutnju kao gubitak ljubavi roditelja i opasnost od napuštanja.
Odraslije dijete se stidi i duboko pati zbog toga.

U liječenju i eliminisanju enureze potrebno je:
1.    Dijete odvesti ljekaru da se ispitaju, utvrde i liječe organski poremećaji i smetnje
2.    Ne raspravljajte o mokrenju sa drugima u djetetovu prisustvu.
3.    Ne odvikavajte ga silom od mokrenja.
4.    Uredite vaš posao tako da imate vremena i za dijete. Nije dovoljno brinuti se samo za hranu i odjeću, dijete ima i emocionalne potrebe, želi vaše društvo, naklonost i toplinu starijih. Oboje, I OTAC I MAJKA, moraju zadovoljiti djetetove emocionalne potrebe, odgoj djeteta je stvar i jednog i drugog, ne samo majke.
5.    Dijete treba da spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu posteljinu ili posteljinu na cvjetiće, da legne u lijepi, vedri krevet, a ne u krevet koji je mama obložila starom posteljinom i krpama da se ne bi smočio. Takvim postupcima samo potičemo dijete - kao da smo mu priredili krevet za mokrenje. Sobu u kojoj dijete spava dobro prozračite.
6.    Dijetetu prepustite brigu o čistom krevetu - tako da će imati osjećaj da se samo liječi.
7.    Budite strpljivi s djetetom.
8.    Ne uskraćujte mu tekućinu (navečer neka je bude manje).
9.    Ne kažnjavajte dijete ako se pomokri, niti ga nemojte hvaliti ako ostane suho. Dogovorite se s njim za kalendarić u koji će samo bilježiti uspjeh.
10.    Rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra odgaja dijete, ona ga emocionalno smiruje.
11.    Ako se u obitelji javljaju nesuglasice i prepirke, dijete će ih doživljavati na svoj način. Tako se može dogoditi da se "rasplače kroz mjehurić".
12.    Dijete mora zaista osjetiti da se stariji međusobno razumiju i da se odnosi među bračnim drugovima temelje na međusobnom poštovanju i ljubavi.
13.    Ne zahtjevajte od djeteta previše i ne precjenjujte njegove sposobnosti.
14.    Ne pravite razlike u naklonosti prema braći i sestrama.
15.    Dijete mora osjetiti da ga volimo takvog kakav jest.
16.    Ako je dijete ljevoruko nemojte ga usmjeravati na desnu ruku, isto tako nemojte ga ispravljati ako muca.
17.    Učite dijete samostalnosti. Skoro sva djeca koja mokre u krevet su nesamostalna. Dijete se mora samo oblačiti, samo jesti itd.
18.    Obezbijediti mu porodčinu atmosferu bez sukoba, taruma, svađa i nesuglasica
19.    Obezbijediti mu psihološku toplinu i emocionalnu povezanost među članovima porodice
20.    Nastojati ne praviti problem od enureze, mirno i bez komentara ujutro dijete oprati i presvući
21.    Razni aparati za buđenje, injekcije uskraćivanja tečnosti, buđenja svako dva sata itd. neće mnogo pomoći sve dok se ne postigne voljno buđenje
22.    Umjesto svega ovoga preporučuje se tolerantan i spontan odnos svih ukućana prema djetetu
23.    Dijete ne smijemo grditi i ismijavati pred drugima, prijetiti mu kaznama, napuštanjem i naglašavanjem da je ono drugačije i gore od ostalih
24.    Liječiti neurotične poremećaje kod roditelja, upoznati ih da ne postoji način da se ubrza sazrijevanje kore velikog mozga i centra za kontrolu mišića koji zatvaraju mkraćnu bešiku
25.    Ne tražiti od djeteta da obeća da to više neće učiniti
26.    Svrsishodni i dobro vođeni razgovori sa neuropsihijatrom mogu otkloniti i dugogodišnje enureze.

4. Enkompreza – nevoljno ispuštanje stolice

Nevoljno i nesvjesno ispuštanje stolice (enkompreza) kod fizički zdrave djece poslije tri godine rjeđe se javlja od nevoljnog mokrenja (enuresis), ali je često kombinovano s njim. Češće je kod dječaka i znatno češće se javlja danju nego noću. Kao i enureza i enkompreza može biti noćna, dnevna i stalna. Po pravilu enkompreza se rjeđe javlja od enureze, rijetko se pojavljuje svakodnevno ili više puta na dan.
Enkompreza kao i enureza kod djeteta može se smatrati tek poslije tri godine. Djeca često kriju svoju potrebu za stolicom, ali se prema ponašanju djeteta to može otkriti. Ono skakuće i uznemireno je. Ponekad se djeca zaigraju i odlažu, ponekad se stide da kažu ili izbjegavaju druge toalete.
Ponekad se nagon javlja iznenada pa ga je nemoguće zaustaviti što je povezano sa funkcionalnim prolivima. Uzrok može biti i prisustvo glista u crijevima i funkcionalna nezrelost mišića.
Najčešći uzrok je emocionalne prirode: nedostatak pažnje, nedostatak topline porodične atmosfere, razdvajanje od roditelja na koga je dijete više usmjereno, ljubomora na mlađeg brata ili sestru, zapostavljanje djeteta, adaptacija na vrtić itd.
Konflikti koji ovi faktori uzrokuju stvaraju kod djeteta potrebu za privlačenjem pažnje i izražavanjem protesta.

Kako pomoći djetetu sa enkomprezom?
-    ispitati, utvrditi i liječiti organsko oboljenje ako je akutno, kod kroničnog treba liječiti i psihoterapijom
-    nastojati ne praviti probleme od enkompreze, mirno, bez komentara, grdnji, ljutnje i batina presvući dijete
-    starijem djetetu ukazati na neurednost i neugodan miris stolice
-    dijete ne smijemo grditi i ismijavati pred drugima, prijetiti mu kaznama i batinama
-    ne zahtjevati od djeteta da to više ne čini
-    preporučuje se spontan i tolerantan odnos svih ukućana prema djetetu
-    obezbijediti adekvatnu porodičnu atmosferu ispunjenu psihološkom toplinom, bez frustracija, konflikta, svađa i nesporazuma
-    pružiti mu ljubav, pažnju, strpljenje i toleranciju da se ne osjeti zapostavljeno, napušteno i ugroženo.


5. Noćni strah – Pavor Nocturnus

Javlja se kod djece obično oko treće godine i traje do polaska u školu, ponekad i duže. Obično se javlja poslije prijatnih i neprijatnih uzbuđenja. Djeca se bude iz dubokog sna, neki put čim zaspu, često tri sata nakon što dijete zaspi ili u drugoj polovini noći, vriskom, veoma uplašeni, plaču, često viču, pokušavaju da od nečega pobjegnu, znoje se, brane od nečega, ponekad izgovaraju riječi kao «eno ga», «poješće me», itd. Djeca tada obično imaju proširene zjenice, duboko i ubrzano dišu, pokreću tijelo i grče se.
Poslije se obično iznenada opusti ponovo zaspi. Kada se probudi dijete nema straha i ničega se ne sjeća.
Noćni strah – pavor nocturunus može nastati iz slijedećih razloga: ako se dijete osjeća nesigurno u porodici; ako osjeća da nema dovoljno ljubavi i pažnje; ili da mu je uskraćena pažnja i ljubav od roditeja; ili se plaši od nečega; teški snovi u kojima se javljaju životinje koje napadaju, scene mučenja, rušenje kuće, propadanja zemlje itd.
Kako roditelji trebaju postupati:
-    Mirno i nježno nastojati da dijete ide na spavanje u određeno vrijeme.
-    Objasniti mu da će oni biti tu kada se probudi i da će se brinuti o njegovoj sigurnosti dok spava.
-    Biti uz dijete dok ne zaspi.
-    Roditelji trebaju biti uz dijete dok ne prođe strah.
-    Ne trebaju ga dirati niti buditi na silu.
-    Ukoliko se dijete probudi samo potrebno ga je uzeti u naručje, nježno tješiti, hrabriti i ponovvo vratiti u krevet.
-    Roditelji mogu ostaviti svjetlo u sobi gdje dijete spava.
-    Razgovarati sa djetetom o događajima koji ga plaše i o snovima kojih se sjeća.
-    Roditelji trebaju ozbiljno da saslušaju dječije snove jer oni često otkrivaju najveće dječije strahove i događaje koji su ga ulašili.

Noćni strah je uglavnom prolazan. Dijete raste, psihofiički i socijalno sazrijeva i postaje sigurnije i samopouzdanije i postepeno prevazilazi noćne strahove.

6. Noćne more
Noćne more se obično javljaju između 3. i 6. godine. Vezane su za rane jutarnje časove i djeca se svega živo sjećaju. Treba im pružiti sigurnost i potporu.

Primoravanje djece da idu u krevet kod njih često izaziva otpor. Pripreme za san treba prilagoditi tako da odgovaraju i djeci i roditeljima. Odojčad se obično uspavljuju uz dojenje, a veća djeca često imaju omiljenu igračku, deku ili cuclu.

U postupanju sa poremećajima spavanja važne su dobre navike uspavljivanja i strpljivo, smirujuće ponašanje roditelja. Odlazak na spavanje traba biti uvijek u isto vrijeme, bez napetosti, bez gledanja televizije i bez neke intenzivne motorne aktivnosti sat-dva prije uspavljivanja. Dobro je da pri uspavljivanju roditelji budu uz dijete, pričaju mu priču i sl. Ako se dijete boji, mogu se ostaviti otvorena vrata, upaljeno svijetlo, a ako se budi noću, dobro je da roditelj bude uz njega.

7. Sisanje prsta

Kada je malo dijete gladno plačem opominje majku da ga nahrani. Sisanjem prsta eliminiše glad i to mu pričinjava zadovoljstvo. Dijete želi da to zadovoljstvo bude što trajnije pa sisanje nema samo karakter potrebe za hranom nego i karakter navike koju prati osjećaj prijatnosti.
Kada majka odbije dijete od sisanja ili mu prestane davati bočicu i dudu, nastaje kod djeteta neugodna promjena, prestaje veoma prijatna navika koju dijete želi i dalje produžiti. Tada obično u zamjenu prihvata palac, neki drugi prst ili tkaninu. To čine gotovo sva djeca, neka do četiri godine, neka čak i do desete i dvanaeste godine.
Ako dijete nastavi sisati prst i poslije četvrte, pete godine, onda je sisanje vezano za emocionalne probeme: emocionanu glad, nesigurnost, strah, anksioznost, uznemirenost itd.
Zadovoljstvo koje pruža sisanje palca otklanja ova neprijatna osjećanja baš kao što je nekada sisanje otklanjalo fiziološku napetost bebe. Sisanje palca je na izvjestan način i otpor ka daljem sazrijevanju i pokušaj da se otklone psihičke teškoće u kojima se dijete nalazi. To zadovoljstvo za dijete predstavlja dugo vremena odlično smirujuće i uspavljujuće sredstvo.

Kako pomoći djetetu?

Sisanje prsta treba početi suzbijati što ranije, što je sisanje dugotrajnije navika je čvršća i dijete se teže odvikava. Kada dijete prestane sisati majku ili uzimati bočicu ili dudu, treba mu sprečavati stavljanje prstiju i šake u usta, dati mu zvečku ili druge igračke živih boja koje su materijalom i oblikom prikladne za hvatnje i igranje.
-    Nastojati da ruke djeteta budu stalno zauzete igrom i radom ( sastavljanje kocki, slagalica, crtanje, pospremanje u sobi ili kuhinji itd.)
-    Ako su roditelji utvrdili da dijete sisa prst kada je napeto, uznemireno i uplašeno treba da pokušaju otkriti uzroke ovih stanja, otkloniti ih ili umanjiti.
-    Ponekad se radi oprevelikim zahtjevima i očekivanjima od djeteta – da bude uvijek poslušno, primjerno, uredno, pedantno u kući, da ima dobar uspjeh u školi koji prevazilazi njegove mogućnosti.
-    Smanjiti i korigovati svoje zahtjeve i prilagoditi ih mogućnostima djeteta.
-    Povećati emocionalnu povezanost i odnose između članova porodice.
-    Ne opominjati dijete da prekine sisati prst.
-    Ne isticati tu naviku pred drugima, ne ismijavati dijete, a posebno ako ga neko hvali.
-    Kazne, prijetnje, mazanje i posipanje palca neugodnim sredstvima ne pomaže i neće spriječiti sisanje palca, već će naprotiv pojačati unutrašnju napetost i strah
-    Roditelji treba da govore djetetu da im se to ne sviđa, ali bez ljutnje i ružnih riječi.


8. Grickanje noktiju
Imate li dijete koje grize nokte, neka vas utješi podatak da to čini čak 40 posto djece stare između 5 i 18 godina. Kod mlađeg uzrasta, ta je navika jednako raširena među dječacima i djevojčicama, međutim, s godinama je raširenija među dječacima. Osim estetskog problema, grickanje noktiju prvenstveno je higijenski problem.
Grickanje noktiju predstavlja motorno pražnjenje psihičke napetosti, bunt protiv zapostavljanja. Najčešće se javlja kod živahne i vrlo aktivne djece, koja se lahko uzbuđuju, kako kod djevojčica, tako i kod dječaka. Dijete gricka nokte kada je uzbuđeno, napeto, ispunjeno zebnjom, strahom, kada se dosađuje, stidi, ili nađe pred zadatkom koji želi da izbjegne.

Ova loša navika može biti uslovljena i dolaskom bebe u porodicu, napetom atmosferom u kući uslijed eventualnog razvoda, preselenja u drugu sredinu, suviše veliki zahtjevi i očekivanja od djeteta da bude poslušno, primjereno, predantno u kući, da postiže školske uspjehe koji prevazilaze njegove mogućnosti.

Kako trebaju roditelji postupati

•    Ne obraćati pažnju na ovu pojavu, ne pričati o tome i ne opominjati dijete da prekine.
•    Ako roditelj ne mogu to da prećute, onda mogu da kažu djetetu da im se to ne sviđa, da to nije higijenski ni estetski, ali bez ljutnje i ružnih riječi i u trenucima kada su dobre volje.
•    Ne zgražavati se pred izgledom noktiju, ismijavati dijete pred drugima, posebno ako neko želi da pohvali dijete, a roditelj ne propusti da kaže: „Pa jeste, dobra je pametna i lijepa, ali šta joj to vrijedi kada grize nokte.“
•    Umjesto: 'Prestani!' ili 'Opet grizeš nokte', pokušajte s pozitivnim prijedlozima. Na primjer: 'Pusti noktiće neka se malo odmore!' ili 'Ako malo pustiš noktiće da narastu, mogli bismo ih lakirati'.
•    Probajte naći prihvatljivije zamjensko ponašanje. Na primjer: zaposlite im ruke plastelinom, ogrlicom s perlama ili nečim drugim sukladno uzrastu.
•    Uključite dijete u proces odvikavanja. Pitajte ga što bi mu pomoglo da se odrekne navike. Otvorite uši za slučajeve kada dijete dođe plačući iz vrtića zato što su mu se druga djeca smijala zbog grickanja noktiju. To je njegov način traženja pomoći i pravi trenutak da nešto poduzmete.
•    Nagradite ga kad vidite da pokušava prestati. Ako ste curici obećali lakiranje, nemojte je iznevjeriti. Nemojte reći: 'Još si premala! Dopustite djetetu da gleda televiziju ili mu čitajte svaki put kad ne gricka nokte i slično.
•    Naoružajte se strpljenjem. Kako navike nisu nastale preko noći, tako neće i nestati.
9. Uvijanje kose
Kao što je grickanje noktiju karakterističnije za dječake, tako je uvijanje, čupkanje ili sisanje vrhova kose uobičajenije za djevojčice. Uvijanje kose se može pojaviti u ranom djetinjstvu i trajati sve do adolescentske dobi. Zanimljivo, kod nekih djevojaka ta se navika može pojaviti u adolescenciji i trajati do zrelog doba.

10. Tikovi

Tikovi su brzi, nevoljni, iznenadni, automatski pokreti grupe mišića ili dijelova tela koji se ponavljaju u nepravilnim intervalima. To su pokreti koje dijete ili odrastao čovjek čini u trenutku kada se nečega plaši ili kada se u određenoj situaciji osjeća nesigurnim. Dijete ima neodoljivu potrebu da tik-radnju ponavlja i svaki pokušaj da ga neko u tome spriječi, samo povećava njegovu napetost. Što ga više spriječavate, njegova napetost raste kao i potreba za ponavljanjem tika.

Inače, tikovi se sreću kod 4% dece i češći su kod dječaka nego kod djevojčica. Rijetko se javljaju prije četvrte godine, a najčešći su u uzrastu od 6 godina. Najveći broj tikova (žmirkanje, trljanje nosića, čupkanje trepavica i kose, nevoljno smicanje ramena, uzdisanje...) nestaju sami od sebe ukoliko se atmosfera, u kojoj dijete raste, popravi i postane smirenija i manje stresna po dijete.

Stav roditelja: Ako primjetite da vaše dijete vrši neku "tikersku" radnju nipošto ga nemojte opominjati ili kažnjavati zbog toga. Razmislite o tome zbog čega dijete to čini, pa se potrudite da otklonite izvor njegovog stresa. Uvijek imajte na umu da se dijete određenim radnjama smiruje. Tikovi se mogu liječiti akupunkturom koja daje veoma dobre rezultate i nije štetna po dijete.

11. Polno ponašanje kod djece

Samozadovoljavanje ili onanija je prirodan biološki fenomen koji se javlja najćešće u pubertetu. Vrlo je rasprostranjen u svim kulturama i sredinama. Učestalost je različita i zavisi od mnogih činilaca.
Ova pojava jedno dijete može okupirati više puta u toku jednog dana, drugo, tek u dužim pauzama, dok se kod većine djece ne javi nikada.

Onanija kod beba i male djece

U periodu dječijeg razvoja, onanija se normalno javlja u pubertetu i mnogi roditelji smatraju da se samo u tom uzrastu može javiti. Međutim, onanija se može ispoljiti i mnogo ranije, čak i kod beba u prvoj godini života, mada ne tako često.

Onanija kod beba može da izgleda vrlo dramatično i da izazove veliku zabrinutost roditelja pa čak i stručnjaka koji nerijetko posumnjaju da se radi o nekoj vrsti napada. Pri tome se najčešće pomišlja na epileptične napade. Bebe stežu butinu jednu o drugu, stenju, ukoče se, zagledaju, zacrvene u licu i obično se preznoje.

Kada se onanija javi u trećoj, četvrtoj, petoj i šestoj godini, sva ova ispoljavanja su blaže izražena i često udružena sa ljuljanjem u krevetu ili sisanjem prsta. Ako neko naiđe ili pokuša da ih prekine, djeca mogu da ispolje strah ili ljutnju, a kod nešto odraslije može se javiti i osjećaj krivice. Neka su vrlo uporna i ne daju se omesti.

U ovom uzrastu do onanije obično dolazi slučajno. Prilikom presvlačenja ili pranja, roditelji dodirnu osjetljive dijelove tijela i dijete je pri tome osjeti zadovoljstvo. To se može dogoditi i kad se dijete igra na koljenu roditelja ili zbog nadražaja koji izazovu uske pantalone ili pidžama. Ali, u tom uzrastu dijete je radoznalo i hoće da upozna svoje tijelo i njegove dijelove. Ako tokom tog istraživanja samo izazove nadražaj koji će dovesti do prijatnog osjećaja, to može da pojača dječiju želju da nastavi da ponavlja isto zadovoljstvo.

Za rano seksualno osjećanje i fantaziju djeteta snažna pobuda je ako su roditelji nagi u prisustvu djece, ako spavaju nagi zajedno sa djetetom, ako se pred njim kupaju, itd.

Zatim, dijete ne shvata pravilno najintimnije odnose između oca i majke, smatra ih agresivnom djelatnošću ili to smatra nečim tako tajanstvenim, što u njemu izaziva ljubomoru i radoznalost. Dijete to ne prepričava, ne zna da iskaže, ali osjeća tjelesno zadovoljstvo.

Onanija u ovom uzrastu predstavlja fiziološku reakciju, određena fizička draž izaziva određeno fizičko zadovoljstvo. Ona se bitno razlikuje od onanije u pubertetu jer nije vezana za asocijacije, maštanja i želje usmjerene ka osobi suprotnog pola.

Prisilno i učestalo ponavljnaje onanije ukazuje na postojanje nekog emotivnog  problema. Ona je znak povećane unutrašnje napetosti, koja proističe iz osjećanja usamljenosti, odbačenosti ili nedostatka pažnje roditelja ili drugih razloga koji dovode do osjećaja nesigurnosti.

Kako pravilno postupiti u ovim situacijama

-    Dijete nikako ne treba zbog onanije kažnjavati niti mu prijetiti i zastrašivati ga. Roditelji nekada uporno pitaju dijete zašto to radi, grde ga i stalno mu ponavljaju da je to sramno i opasno.
-    Djetetu ne treba dozvoliti da se predaje toj igri, potrebno je odmah pokušati pronaći drugi izvor aktivnosti i obezbijediti drugi izvor uživanja.
-    Ukloniti uzroke koji su možda doprinjeli pojavi onanije – tijesne pantalone, pidžame, trljanje intimnih dijelova tijela pri kupanju, intenzivno mazanje.
-    Izbjegavati suviše veliku intimnost sa djetetom, ne treba ga suviše dugo milovati, ne treba suviše dugo stimulisati njegovu želju za tjelesnim dodirom.
-    Obezbijediti mu sopstveni prostor za spavanje i igru.
-    Nagost i intimne odnose u porodici isključiti od radoznalih dječijih pogleda.
-    Pružiti djetetu nove izvore zadovoljstva sa roditeljima i naročito sa drugom djecom.
-    Angažovati ga maksimalno u razliitim aktivnostima – pospremanju prostora, slaganju igračaka, crtanju, itanju, igri na svježem vazduhu, tranju, skakanju, itd.
-    Pružiti mu dovoljno pažnje i ljubavi da se ne osjeća usamljenim i odbačenim.

Važno je naglasiti da je onanija za svu djecu normalna razvojna faza, koja će utoliko ranije prestati, ukoliko roditelji pravilnije postupaju sa djetetom, ukoliko se budu manje uzbuđivali, ukoliko budu znali naći djetetu druge izvore zadovoljstva, ukoliko ga budu voljeli i obezbijedili mu lijep život.
U provođenju ovih savjeta budite dosljedni i strpljivi. U odgoju nema brzih rješenja.