Kreativnost se može razumijevati kao stvaralaštvo, odnosno, uvjetno rečeno, stvaranje novih i originalnih umjetničkih, tehničkih, znanstvenih i drugih djela i kao osobina ili skup osobina koje će stvaralaštvo omogućiti, potaknuti, izazvati. Za osobe koje smatramo kreativcima, obično se kaže i to da su originalne, domišljate, fleksibilne, spretne, da su dobri improvizatori i nonkonformisti.

Kreativne osobe ne moraju nužno biti i iznadprosječne u pogledu intelektualnih sposobnosti, niti tu osobinu mogu priskrbiti napornim mentalnim ni fizičkim radom. Kreativnost je više stvar duha, inspiracije, domišljatosti (ingenioznosti), stvar čovjekove slobode izražavanja i maštovitosti.

Da bismo kod djeteta poticali i razvijali kreativnost potrebno je da i mi sami odašiljemo kreativne impulse u odgojnim nastojanjima, da imamo ležeran odnos sa djetetom bez prisile, napetosti i uštogljenosti. Sloboda duha je jedna od važnih pretpostavki za kreativnost. To podrazumijeva i slobodu mišljenja, slobodu ispoljavanja ideja, zamisli, široke poglede na svijet, uvjerenje u vlastite snage i sposobnosti, ali i ilham, Božansko nadahnuće.
Da bi se kod djeteta mogla da potiče i razvija kreativnost, potrebno je da mu obezbijedimo opuštenu atmosferu za rad, da svaki njegov pokušaj umjetničkog ili bilo kojeg izražavanja pohvalimo i potaknemo ga da i dalje radi.

Ukoliko dijete izrazi želju za likovnim stvaralaštvom, to mu treba i omogućiti. Ne smijemo dječiji razvoj zaustavljati nauštrb sređenosti stana ili naše okupiranosti poslovima. Dijete potrebuje prisustvo roditelja dok crta, boji, dok slaže kockice, šije jastučiće... Te aktivnosti podrazumijevaju i nered u dječijoj sobi, rasute boje, ostatke papira i nekih drugih materijala, tako da je najbolje naći kompromis. Dati djetetu određeni prostor za rad, prostrti mu čaršaf ili najlon i pustiti ga da slobodno boji, šara, izrezuje i slično. Isto tako je i sa dječijim grafitima. Djeca jako vole da šaraju po zidovima. To se vidi i po grafitima na fasadama, na sjedištima u autobusu, na školskim klupama. Najvjerovatnije je to i dječija pobuda i potreba koja je potiskivana u ranom djetinjstvu kada roditelji, u većini slučajeva, ne dozvoljavaju djeci da šaraju po zidovima. Djeca će to ispoljiti čim im se za to ukaže prilika. Zato  im treba omogućiti da šaraju po zidovima svoje sobe, ali na prostoru ograničenom za to: na velikom hamer papiru koji možemo mijenjati. Dječiju izraženu potrebu za crtanjem, možemo kanalisati i na taj način da djetetu ukažemo da crta u svom bloku ili posebnoj svesci, da ga upišemo na kurs slikanja, vajanja i sl. da pravi izložbe u haustoru, da svoje radove šalje u dječije časopise, da organizujemo likovnu koloniju djece iz mahale i dr. Dakle, da bismo razvijali kreativnost kod djece, trebamo i sami biti kreativni i domišljati.

Kada se razvija i kako se ispoljava dječija kreativnost?

Već od druge-treće godine, dijete polahko ulazi u svijet novih spoznaja, oblika, u svijet mašte i počinje da od različitih elemenata koje je naučilo pravi nove konbinacije. Dijete slaže kockice, sklapa igračke, „gradi“ kule i sl. Što je starije, to su kombinacije brojnije i originalnije. U predškolskom periodu je jako važno omogućiti djetetu da vaja sa plastelinom i glinamolom, jer se na taj način razvija i dječija fina motorika, spretnost prstiju, jača se šaka, a naravno, i razvija dječija kreativnost. Igre sa lutkicama i marionetama, odnosno igranje u „pozorišnim predstavama“ također je dobro polje za razvoj kreativnosti. Igre riječima, smišljanje priča i pjesmica, također. Dakle, polja izražavanja kreativnosti su likovna umjetnost (vajanje, crtanje, slikanje, graditeljstvo i dr.), dramska umjetnost, jezik, tzv. ručni rad i dr.

Ukoliko dijete pokaže interesovanje za rasklapanje satova i uređaja u stanu, pokušajte mu to i omogućiti. Pustite ga da eksperimetiše sa dijelovima starog sata ili kasetofona, ali naravno uz odgovarajuću dozu opreza. Dok djevojčice u ranom školskom uzrastu mogu da kroje i šiju kolekcije za svoje lutke, dječaci mogu da rezbare, vajaju, graviraju i sl. Na taj način, osim što se kod djece razvija kreativnost, inovativnost, originalnost i smisao za lijepo, razvijaju se i radne navike, strpljenje i istrajnost u radu. Nažalost, kod velikog broja djece do desete godine opada razvoj kreativnosti. Psiholozi smatraju da za to postoje tri razloga:

1. Smatra se da samo okruženje postaje složeno (porodica - škola) i dolazi do odumiranja znatiželje i potrebe za istraživanjem. Dijete počinje da uči na školski način, ono prihvaća zakonitosti i pravilnosti škole. Više nema potrebe za samostalnim istraživanjem i stvaranjem.
2. Fokus je na metodama učenja. Školsko učenje zamjenjuje spontano dječije istraživanje (fizičko i prostorno upoznavanje sa okolinom, stvaranja slika i maštanja). Dijete napušta dječije stilove mišljenja i učenja: time počinje dominacija lijeve „logične“ strane mozga.
3. Pogubnost pedagoških metoda. Od djece se zahtijeva logika, tačnost, preciznost mišljenja i istraživanja, ocjenjuje se (kritizira) kvalitet odgovora, ne razvija se otvorenost za više mogućnosti, tako da se uništava kreativni stil mišljenja.

Dakle, u školskom periodu roditelji posebno treba da njeguju dječiju kreativnost jer je to period u kome se ona postepeno gubi. To uveliko zavisi i od sposobnosti nastavnika da potakne dječiju kreativnost, ili je pak uguši. Ukoliko roditelji primjete da nastavnici u školi onemogućuju djetetu da se kreativno izražava, onda oni sami treba da preuzmu kormilo i potaknu dijete da se u slobodno vrijeme bavi kreativnim radom. Ukoliko mu to oni sami ne omoguće, postoje realne šanse da kreativnost nestane zauvjek jer se ona nakratko javlja još samo u doba adolescencije i ako se tada ne podrži i ojača, slabe su šanse da oživi kasnije. Naime, u doba adolescencije, kod mladih se javlja potreba da se ističu i budu drugačiji od ostalih. Ukoliko originalnost mladih ne preovlada i ukoliko ne postanu prepoznatljivi u društvu, oni onda pribjegavaju poistovječivanju sa grupom i postaju konformisti. U našem društvu još uvijek je zadržana jaka uniformnost, a roditelji obično savjetuju djeci da se ne razlikuju i ističu od drugih, da ne odudaraju od sredine i sl. To još više pojačava njihov konformizam i pribjegavanje izjednačavanju i identifikovanju sa grupom vršnjaka, koja se, opet, identifikuje sa većim grupama mladih koje slijede svoje „idole“ – muzičke zvijezde, sportiste, glumce i dr. Stvaranje kolektivne svijesti mladih koju kreiraju drugi izvana, otuđuje ih od njihove tradicije, normi ponašanja, običaja. Tako roditelji sami nesvjesno tiskaju svoju djecu u masu koja slijepo slijedi globalizirajuće pokrete.

Zbog toga je, između ostalog, važno da se mladima objasni da trebaju izgraditi vlastito Ja, trebaju imati svoj stav, svoje mišljenje, bez obzira na to šta njihovi vršnjaci vole ili slijede, naravno sve u skladu sa univerzalnim  ljudskim  vrijednostima.  
S druge strane, ako se u doba adolescencije kreativnost bude njegovala, najvjerovatnije će ta osobina krasiti pojedinca do kraja života.

Kreativnost se ogleda i u sposobnosti da se organizuju aktivnosti na poslu, u uređenju radnog ambijenta, u odnosima sa drugim ljudima, načinu prevladavanja problema, stresa, u pozitivnoj energiji koju kreativna osoba odašilje drugima. Da ne govorimo o stilu oblačenja, uređenja stana, korištenju slobodnog vremena, bavljenju hobijem, jer kreativne osobe mnogo toga zanima, otvorene su uvijek za nove ideje, nova mišljenja i nove pristupe. Zbog toga je važno kod djece razvijati i ovu crtu ličnosti koja će im život učiniti zanimljvljivijim i ljepšim i omogućiti im umjetničko izražavanje, ispoljavanje originalnosti, maštovitosti i domišljatosti u svakodnevnom životu.

Od roditeljskih nastojanja i ispravnih odgojnih postupaka, uveliko zavisi da li će i u kojoj mjeri doći do izražaja dječija kreativnost. Zbog toga ovdje donosimo niz preporuka za roditelje, a tiču se načina na koji roditelji mogu poticati i razvijati kreativnost kod djece. Naravno, od samih roditelja zavisi na koji način će to sprovesti u praksi, te koji od ovih pedagoških nastojanja će najviše odgovarati ličnosti i roditelja i djeteta.

• Roditelji treba da imaju povjerenje u dijete čime mu pomažu da gradi pozitivnu sliku o sebi i jača samopouzdanje;
• Trebaju djetetu dati emocionalnu podršku, ohrabirit ga da radi nešto neobično, da upotrijebi svoju maštu i domišljatost;
• Obezbijediti djetetu slobodno izražavanje, bez prisile, nametanja ideja, kritike i pretjeranog ocjenjivanja;
• Osigurati mu  potreban prostor i materijal za rad;
• Podsticati originalnost, samostalnost i maštovitost kod djece;
• Pokazati da jedan problem ima više rješenja, odnosno sagledavanje problema sa različitih aspekata;
• Roditelji i sami trebaju da se bave kreativnim radom i da imaju pozitivan stav o kreativnosti, te da, kao i njihova djeca, cijene kreativan rad drugih.

Prilikom rada roditelji treba da prihvate i eventualne greške, te da nastoje da ih ne ispravljaju, jer tako ne samo da nameću djetetu gotova rješenja, nego i svoje ideje, a time dijete sputavaju u njegovom slobodnom izražavanju. Umjesto toga, dijete treba naučiti da na svoje pogreške i rad kojim nije zadovoljno, gleda kroz prizmu humora, te da sa radom krene iznova. Prilikom kreativnog izražavanja, djeci je važno prisustvo roditelja u smislu podrške i ohrabrivanja, ali je važna  i individualnost koje ono može da ispolji mnogo slobodnije i bez ikakvog pritiska kada je samo.  Djetetu treba omogućiti maštanje i sanjarenje, ali umjereno, dovoljno da osmisli način kako će tu svoju ideju ili zamisao realizirati u stvarnosti. Roditelji treba da ohrabruju maštovite igre s uobičajenim predmetima. To uključuje i stvari koje su htjeli baciti: kutije i ljuske od jaja, kutijice od lijekova, parfema, bombonjera i sl., role od toalet papira, stare časopise i drugo. Također je važno da roditelji uključe dijete u svakodnevne poslove, da mu omoguće da im pomaže, dodaje halat ili pribor, ali i da samo nešto pravi. Ali, o bilo kakvom radu da je riječ, važno je poticati dječiju originalnost, samo njemu svojstvene ideje i kreacije. Originalnost se ogleda i u načinu oblačenja, kombinovanja boja, načinu pismenog, likovnog, muzičkog, dramskog i drugog izražavanja, uređenju radnog kutka i dječije sobe, polica za knjige i slično. Sloboda, ali u primjerenim granicama, bitna je pretpostavka za razvoj dječije kreativnosti. Dakle, važno je djetetu dati što više slobode i pustiti ga da samostalno rješava probleme, te mu pomoći ako naiđe na neku prepreku u svom kreativnom radu.

Šta za poticanje dječije kreativnosti preporučuju francuski pedagozi i psiholozi?

Na internetu se zaista može naći mnogo materijala o kreativnosti, ali kada je riječ o konkretnim preporukama roditeljima za poticanje i razvijanje kreativnosti kod djece, tada je, nažalost, jako mali izbor. Ipak, našli smo jedan tekst na francuskom jeziku koji i našim roditeljima može pomoći u njihovim odgojnim nastojanjima vezanim za kreativni razvoj djece.

„Deset jednostavnih ideja za poticanje dječije kreativnosti:

1. pustite svoje dijete da slobodno koristi sve forme izražavanja: riječi, slova, crtež, sliku, plastelin, ples, sport, kolaž, rezanje, vrtlarstvo, vodene igre... Ponekad je zabrinjavajuće za roditelja da pusti u potpunosti, da se dijete izrazi u svakom umjetničkim formama (bojazan da se isprlja, da smeta, da se ozlijedi). Također, odmaknite se! Izaberite mesto gdje će se vaše dijete moći slobodno izražavati bez straha od ismijavanja, prismotre... zamolite ga da radi u kuhinji ili mu kupite voštano platno koje ćete prostrti na pod da bi ga „zaštitili“ od boje ili paste. Pokažite sami kreativnost našavši rješenja za to da se vaše dijete može izražavati. Nije dovoljno samo da potičite dijete na kreativnost, trebate i sami da mu pokažete primjer kreativnosti.

2. Ne procjenjujte kvalitet onoga što je dijete uradilo, naprotiv. Dajte mu vrijednost. Šta može više ohrabriti dijete, nego da vidi izložena svoja djela od onih do kojih mu je naviše stalo: od roditelja. Budite obazrivi: to ne znači da sva djetetova djela treba da izložite u salonu. Nađite neko mjesto u kući gdje biste pridali važnost radu vašeg djeteta. Na primjer, možete koristiti zid od kuhinje ili vaše sobe gdje ćete objestiti njegove nove crteže, ili na konac okačiti crteže. Važno je da pokažete svome djetetu da je za vas ono što ono radi važno i na taj način ga potaknete da dalje radi. Dijete može nastaviti svoje kreativne napore samo onda kada je podržano i ohrabreno od roditelja.

3. Ne namećite ništa vašem djetetu, ali iskoritite njegove želje, njegove izvjesne interese da bi mu predložili aktivnost za koju ima želju da radi. Pomozite mu da nađe vlastitu motivaciju. Pošto kreativnost zahtjeva napore i rad, ona ne može opstojati bez zadovoljstva i motivacije. Niko ne može biti kreativan ako se primorava da nešto uradi.

4. Stavite dijete uvijek u aktivnu ulogu, a ne pasivnu. Aktivna uloga nije samo fizička ili materijalna, treba također biti intelektualna. Da bismo prenijeli djetetu znanje, pomozimo mu da to znanje otkrije u samom sebi. Pomozite mu da nađe odgovore ili dio odgovora, postavljajući mu pitanja i tražeći njegovo mišljenje. Prije nego djetetu objasnite kako se sadi neka biljka, pitajte ga šta on misli da treba uraditi da bi se posadila ta biljka. Objasnite mu kako se sade i druge biljke i pitajte šta on misli o tom načinu rada, da li je to bolje ili manje dobro od onoga što je ranije predložilo, i zašto. I naročito, ako je vaše dijete uvrtilo u glavu svoja uvjerenja, pustite ga da postupa u skladu sa svojim iskustvima.

5. Otvorite vidike svoga djeteta. Potrudite se da mu pokažete da jedan te isti problem može imati više mogućih rješenja. Obuhvatite sve mogućnosti da bi pokazali djetetu da postoje različiti načini razmišljanja u funkciji njegove kulture, države, porodičnog miljea, epoha... Naprimjer, igrajte se sa djetetom tako što ćete zamjeniti pravila i uloge igre: stavljajući se u kožu neke ličnosti iz određene epohe ili kulture. Mijenjajte uloge: neka dijete bude roditelj, a vi preuzmite ulogu djeteta.

6. Ostavite djetetu vremena. Jedna od najvećih grešaka odraslih jeste da poznaju (ili misle da poznaju) odgovore na izvjestan broj pitanja i da uzimaju izvjestan broj stvari za činjenice. Prema tome, mi imamo samo zamisao “da naše dijete što moguće brže nađe odgovor“ i ako ono nije dovoljno brzo u svom rezonovanju, mi pokušavamo da utičemo na njega i da mu sufliramo taj dobar odgovor. Ohrabrivati kreativnost djeteta pretpostavlja obrnuto ponašanje:

• Ono što je očigledno za vas nije i ne mora biti za vaše dijete;
• Dijete treba imati dovoljno vremena da bi pronašlo vlastite odgovore i lična i originalna rješenja;
• Dijete može da nađe rješenja i odgovore koji nisu očekivani;

7. Ustanovite nivo samostalnosti vašeg djeteta i pustite ga da da postupa u svojoj zoni samostalnosti;
8. Prihvatite rezon vašeg djeteta;
9. Prihvatite njegove zamisli;
10. Prihvatite ideju da vaše dijete može naučiti stvari.“[1]

Tragajući za još nekim preporukama za roditelje u pogledu razvoja dječije kreativnosti, našli smo na još nekoliko načina „na koje roditelji mogu pružiti optimalno okruženje za odgajanje kreativnog talenta. Piirto (1992) je nabrojio 12:

1. obezbijedite privatno mjesto za obavljanje kreativnog rada;
2. obezbijedite materijale (npr. muzičke instrumente, crtanke);
3. podstičite i izložite dječiji kreativni rad. Izbjegavajte previše ocjenjivanja;
4. sami uradite kreativan rad i dopustite da vas dijete vidi kako ga radite;
5. cijenite kreativni rad drugih. Posjećujte muzeje, pozorišta, kina. Razgovarajte o knjigama i događajima;
6. obratite pažnju na porijeklo vaše porodice, legende iz vaše porodice... Sistem vaše porodice uči dijete;
7. izbjegavajte naglašavanje stereotipa polnih uloga;
8. obezbjedite privatne časove i specijalna predavanja;
9. ako se neka neprilika pojavi u vašem životu, iskoristite je pozitivno, da biste podstakli dijete da se izrazi kroz umjetnost;
10. naglašavajte da je talent samo mali dio kreativnog stvaranja i da su disciplina i vježba/praksa važne;
11. dozvolite djetetu da bude «čudno»: izbjegavajte naglašavanje socijalizacije na račun kreativnog izražavanja;
12. uživajte u svom djetetu.“[2]

Jedan od važnih preduvjeta poticanja dječije kreativnosti su pohvale i nagrade. Za nas je zanimljivo rješenje toga predstavljala tzv. „Diploma za kreativno dijete“, koju roditelji mogu sami iskreirati. Francuski pedagozi i psiholozi daju još neke preporuke u vezi s tim.

• „Odaberite diplomu koju želite;
• Isprintajte je;
• Pupunite je i potpišite;
• Možete je uokvirioti lijepo prije nego što je svečano uručite svome djetetu;
• Da biste dodjeli diplome pridali još veći značaj, možete organizovati malu pozorišnu scenu ili neku predstavu.“[3]

Dakle, ovo su samo neke od preporuka roditeljima kako da potiču i razvijaju dječiju kreativnost. Od njih samih zavisi koliko će u tome uspjeti, odnosno na koji način će pristupiti djetetu, kako će sa njim postupati, koliko će mu pažnje i vremena posvećivati itd. Naravno, i od djece zavisi kako će reagovati na roditeljske poticaje i koliko će se međusobno svi sudionici odgojno-obrazovnih nastojanja razumijevati i uviđati važnost kreativnog razvoja.

[1] Pourquoi encourager la créativité de notre enfant? (Zašto ohrabrivati kreativnost našeg djeteta?) www.teteamodeler.com/scolarite/parent/suivi/creativite.asp, preuzeto 5. 5. 2006. godine

[2] Feldman, D. & Piirto, J.,  Handbook of Parenting, I. M. Bornstein (Ed.), pp. 285-304, New York: Longman

• http://www.teteamodeler.com