|
Vrijeme u kojem živimo se odlikuje snažnim promjenama u tehnici i tehnologiji koje su zaživjele u mnogim oblastima društva. Obrazovanje se, po pravilu, sporije otvara prema novim tehnologijama u odnosu na proizvodnju, saobraćaj, uslužne djelatnosti...
Ipak, djeca kod kuće i van škole žive u tehnološki bogatom okruženju očekujući promjene u obrazovanju u skladu sa imperativima obrazovanja za 21 stoljeće. U tom smislu već se polako u obrazovanje uvode sistemi za automatsku obradu podataka, multimedijalni sistemi, učenje na daljinu, virtualne škole i druge tehnologije koje dovode do povećanja aktivnosti učenika, kvalitetnijeg vrednovanja znanja i napredovanja učenika u skladu sa individualnim sposobnostima i predznanjima.
''Eksplozija'' novih znanja karakteriše informatičko društvo, u kojem je arhiviranje, obrada i prenos informacija zasnovana na savremenim tehnologijama i metodama informacione ere.
Očito je da sve što su nam ovi izumi podarili, ali mi o tome slabo i/ili gotovo nikako ne govorimo! Smatramo da ih možemo kontrolirati, a ustvari postajemo ovisni o izumima našeg vremena!
Televizija je medij kojeg ''konzumiramo'' gotovo 24 sata ...!!! Većina ljudi smatra da bi bez TV-a bili posve izolirani u svijetu u kojem svi – susjedi, kolege, rođaci – gledaju televiziju.
Televizijske najave: ''... ne biste trebali propustiti ..., ...informirajte se o ..., ....budite u prvom redu..., ...pomozite nam svojim pozivom ...'', itd., sugeriraju da ćemo bez TV-a propustiti neke važne informacije, najbolju zabavu, priliku za dobro djelo. Dakle, nemamo slobodu pri donošenju odluke o negledanju TV-a!!
U jednom drugom pogledu, ove rečenice vezane su i za korišćenje računara. To je medij koji stvara nove društvene odnose, te pogoduje određenom načinu mišljenja.
Danas je dom mnogih porodica ujedno i njihovo radno mjesto, jer ono što se čini na računaru može se činiti na savkom mjestu.
Ovisnost ne podrazumjeva samo droge, alkohol, cigarete, kafu; ovisni možemo biti o bilo čemu – dnevnim ritualima, emocijama, pa i o Internetu i video igricama. Doba u kojem industrija video igrica vrtoglavo raste, sve je više onih koji postaju žešće ovisni o igranju, tonući u paralelne svjetove u kojima može biti koješta. U igricama može biti pucnjave, borbe sa čudovištima, događaja iz virtualne stvarnosti... Djeca su udobno smještena na kauč o odsjećena od stvarnog svijeta na najidealniji način. Ta mješavina izolacije, sigurnosti i zabave rezultira tzv. ekstremima, tj. potpunim odvajanjem od stvarnosti. U tom slučaju, govorimo o klasičnom primjeru ovisnosti o igricama.
Računar će prikovati dijete za stolicu, ograničit će životne poticaje na područja između ekrana i tastature, paralizirat će sva ostala čula, isključit će kontakte, svesti će djetetov duh na šemu pitanja i odgovora u okviru programa i programiranja.
U odnosu na TV, prednost se daje računaru. On aktivnije zaokupljuje djetetovu pažnju. Ali to znači da dijete treba provoditi samo sat vremena dnevno sa računarom. Bitno je izbjegavati kompjuter u kombinaciji sa televizorom. Izlaganje zračenju sa oba ekrana zasigurno šteti vid, dijete se mentalno umara i po čitav dan ne pravi nikakav drugi pokret osim klika po mišu i daljinskom upravljaču.
Stručnjaci smatraju da dijete treba odrastati sa računarom, kako bi se naviknuo na stroj koji će najvjerovatnije u budućnosti koristiti. Potrebno je da prve korake igranja sa računarom dijete provodi uz pomoć roditelja. Veoma bitno je da se roditelji informiraju o informatičkoj opremi, te uticaju ove tehnologije na djecu.
Istraživanja provedena u SAD-u na oko 2000 osoba između 8 i 18 godina pokazalo je da 83% njih ima kod kuće barem jednu video igricu, 31% ima ih tri ili više, 49% ima video igrice u spavaćoj sobi. U tom istraživanju 21% je izjavilo da im roditelji postavljaju pravila koje igrice mogu igrati. A 17% da roditelji provjeravaju ''oznake nasilja'', 12% da igraju igrice koje znaju da njihovi roditelji ne žele da oni igraju.
Navedene činjenice su uzete sa američkog tržišta na kojem su jano postavljena ograničenja i zakoni koji se ipak uspijevaju zaobići. Dok na našem tržištu nema nikakvih ograničenja niti zakonskih pravila. Veoma je zastupljena nezakonska proizvodnja čitača zvuka i slike (CD-a) – tzv. pirati. Znači, niko ne prati ko i na koji način proizvodi video igrice, te da li su one prilagođene djeci različitog uzrasta!!
Razlozi koji navode djecu da igraju video igrice su:
zabava
osjećaj kontrole koje im igrice omogućuju
oslobađanje napetosti
nestaje dosada
poboljšavaju vještine za igranje
stvara se osjećaj za gospodarenjem.
Pozitivne strane igranja video igrica:
upoznavanje djece sa računarom i računarskom opremom;
vježbanje vještina u zavisnosti od tipa igrica, a to mogu biti slijedeće vještine: rješavanje problema i logike, poboljšavanje motoričkih mogućnosti, mogućnost zajedničke igre roditelja i djece;
igrice su zabavne.
Negativne strane igranja video igrica:
preveliko igranje igrica dovodi do socijalne izolovanosti;
izvođenje nasilja na igricama je gore od pasivnog gledanja nasilja na TV-u;
žene se obično prikazuju kao slabiji likovi koji su bespomoćni i seksualno provokativni;
okolina u igricama je najčešće okolina ispunjena nasiljem, agresivnošću i seksualnim provokacijama;
mnoge igrice nude arene oružja, ubijanja, pucanja,....;
igranje nasilnih video igrica uzrokuje nasilno ponašanje, pogotovo ako su djeca izlagana u ranim godinama života;
mnoge igrice ne nude akciju koja zahtjeva nezavisno ili kreativno razmišljanje;
igrice mogu pomutiti stvarnost i fantaziju;
u mnogim nasilnim igricama igrači postaju još nasilniji kako bi pobijedili; igrači koji igraju igrice «u prvom licu» mogu biti više zahvaćeni jer posmatraju igru kroz oči svog lika;
školske aktivnosti mogu se zapostaviti zbog vremena izgubljenog igrajući video igrice.
Djeca su odlični imitatori. Ona nauče ponašanja koja se nagrađuju, pa čak ako je riječ i o nasilnom ponašanju. Istraživanja su pokazala da su djeca sgresivnija ukoliko su izložena posmatranju nasilja na TV-u ili video igricama. Kazne se trebaju primjerniti samo onda kad smo sigurni da će djelovati pozitivno i odgojno, nikako u slučaju da narušavaju ličnost djeteta.
Ipak se nasilno ponašanje mora na neki način kažnjavati i to u situacijama kada nekoga želimo namjerno povrijediti ili mu nanijeti štetu.
Video igrice koje prikazuju nasilje djeluju kao scenarij da se dijete ponaša agresivno kada se nađe u istoj situaciji. U svakoj igrici postoji dominantni lik koji je nasilan, jer samo tako može pobijediti neprijatelja. udarci, pucanje iz oružja i ubijanje su slikovito opisani u svakoj video igrici. Svaki pokret je unaprijed isplaniran. Tehnika modernog vremena je napredovala i na polju video igrica.
SAVJETI ZA RODITELJE:
1. Surfajte zajedno sa djecom - (korisno je da roditelji i djeca zajedno istražuju Internet); tako gradite međusobno povjerenje i lakše ćete dijete uputiti na određene web stranice;
2. Razgovarajte sa djetetom o Internetu – razgovorom saznajete koje su omiljene stranice Vaše djece, tšta je to na njima tako zanimljivo i zabavno;
3. Razvijajte Internet bonton – u Internet komuniciranju postoje određena pravila lijepog ponašanja; naučite djecu da se ponašaju onako kako bi voljeli da drugi postupaju s njima;
4. Dogovorite se o korištenju Interneta i dužini surfanja – koje stranice trebaju posjećivati, kako komunicirati putem e-pošte,...; dužina boravka na Internetu treba biti uokvirena nekim razumnim terminima, kako dijete ne bi zapostavilo stvarna dešavanja;
5. Naučite dijete da čuva lične informacije – mnoge web stranice zahtjevaju lične informacije kako bi im pristupili; te su im informacije potrebne zbog sigurnosti; potrebno je zahtjevati da lične infoemacije ne ostavljaju bez Vašeg odobrenja;
6. Ne dopustite susrete sa nepoznatim ljudima na Internetu – Internet je mjsto za virtualne susrete i djeca ih rado posjećuju, te tako stiču nova poznanstva; da bi izbjegli neprijatne ili opasne situacije, važno je dijete naučiti da se ne upoznaju sa nepoznatim osobama bez prisustva članova porodice;
7. Upozorite dijete da informacije na Internetu mogu biti netačne – često se Internet koristi kako bi se riješila zadaća, te kako bi sakupili potrebne im informacije za nastavu; količina informacija je velika i važno je napraviti pravilnu selekciju sadržaja;
8. Ne budite suviše kritični prema dječijoj znatiželji – dijete će tragajući Internetom naići na web stranice problematičnih sadržaja (pornografija, rasizam, ....); ne zaboravite da je prirodno biti radoznao, a to je jedna od osnovih karakteristika djeteta; potrebno je razgovarati sa djecom o tome, te postaviti jasna pravila;
9. Tehnička rješenja mogu pomoći u korištenju Interneta – korištenjem određenih alata za logovanje u browser-u moguće je kontorlirati i spriječiti surfanje određenih web stranica sumljivog sadržaja;
10. Dogovorite se oko izbora igrica – kompjuterske igrice su veoma interesantne djeci; ima ih raznih: pedagoških, akcionih, korisnih, pa i onih sa agresivnošću i nasiljem; potrebno je da roditelji i djeca zajedno biraju igrice koje će razvijati motoriku, maštu, memoriju,...; |
