Najčitanije
- Crtež – značajno sredstvo dječijeg izražavanja
- Razvojne karakteristike djece u pubertetu i adolescenciji
- Preporuke roditeljima (ali i ostalim odgajateljima) kako da potiču i razvijaju dječiju kreativnost
- Pravilan odgoj djece – primarna zadaća roditelja
- Međuljudski odnosi u obitelji
- Poremećaji navika kod djece
- Anksioznost
- Kontrola emocija kod djece
- Mr. Amra Imširagić, defektolog – surdoaudiolog - Rad sa djecom i mladima je usrećuje
- Altruizam i/ili egoizam – kako naći zlatnu sredinu?
Pratite nas na FB
| Koliko prijatelja imam? |
 |
 |
 |
| Poučne priče | |
| Autor Senka Bešlić | |
|
Mala vjeverica svakog jutra je sa svojom majkom išla iz kuće noseći košaricu za lješnjake. Majka je nosila veću košaru i išla ispred.Vjeverica je prigrlila malu košaricu i išla za svojom majkom.Imala je mnogo prijatelja: vjevericu, antilopu, zečića, mišića... Naposljetku, mala vjeverica je bila prijatelj sa svim mladuncima u šumi. Jedno od mladunaca bio je i mali vrabac. Vrapčić bi je pratio svakog dana kad bi uzela svoju korpicu.Jednog dana, kad je mala vjeverica završila svoj posao, odmarala je kao i uvijek pored rijeke. Zagledala se u daljinu, ali nije vidjela vrapčića. Ko god ga je dozivao, nije dobio odgovora. Vrapčić se napokon pozdravi sa vjevericom, a ona ga upita zašto je zakasnio. On je tek pronašao dva nova prijatelja i zadržao se u toplom razgovoru s njima. Mali vrabac je bio veoma radostan zbog novih prijatelja. I vjeverica se radovala njegovoj radosti. Još je bio dan kad se vrabac pozdravio s vjevericom i otišao. Vjeverica je razmišljala: Baš je sretan vrapčić! On ima dosta prijatelja! Kasnije, zapitala se : Koliko ja imam prijatelja?! Htjela je da ih prebroji: četvero djece vjeverice, dva laneta, tri zečića... Ali brojanje svih prijatelja nije bio lak posao. Koliko god se trudila, nije uspjela da ih prebroji. Razmišljajući, polahko je ustala i uputila se kući. Narednog jutra, kao i uvijek, krenula je sa svojom majkom iz kuće. Majka je išla ispred, a mala vjeverica iza nje. Na svom putu je vidjela mnogo prijatelja. Vidjevši ih, mati je rekla: “Selam!“ A onda bi čule odgovor: “Alejkumusselam!“ I vjeveričak je govorio: „Selam!“ a potom bi čuo odgovor: „Alejkumusselam!“ Mala je vjeverica još uvijek razmišljala kako bi mogla prebrojati svoje prijatelje. Sjetila se da bi mogla svakom od njih dati po jedan lješnjak i tako ih prebrojati. Majka joj je pošla s košarom punom lješnjaka. I vjeverčak je ponio svoju košaru punu lješnjaka i krenuo za majkom. Idući tako, čim bi sreo nekog od svojih prijatelja, vjeverčak bi mu dao jedan lješnjak. Jedan lješnjak za lane, jedan je dao zečiću, jedan vrapčiću kad ga je ugledao, pa mišiću... Kad je stigao blizu kuće, shvatio je da mu je košarica ostala prazna. Majka je ušla u kuću, ali vjeverčak nije. Sad je mogao da ih prebroji. Ali kako? Kako, kad nije znao koliko je lješnjaka imao u košari. Niti je više imao lješnjaka, niti je znao koliko ima prijatelja. Otišao je do obale rijeke i tužan sjeo. Kako bi bilo lijepo da ima prijatelja koji bi mu pomogao da stvarno sazna koliko ima prijatelja. Ali nikog nije bilo da mu pomogne. Obuze ga tuga i zaplaka. U tom trenu začu: “Vjeverčak, vjeverčak...!“ Ko je to dozivao malu vjevericu? Mala vjeverica je podigla glavu. Bio je to vrapčić na grančici jednog stabla. Pitao je: “Šta je? Što plačeš?“ „Željela sam da znam koliko imam prijatelja, željela sam da ih prebrojim!“ Vrapčić upita: „S lješnjacima?!“ Vjeverčak kimne glavom. „Da.“ “Pa, reci mi sad koliko prijatelja imaš?“, pitao je mali vrabac. Vjeverica tužno uzdahnu: „Pa, ne znam!“ Vrapčić je dolepršao i rekao: „Nemoj biti tužna, reći ću ti!“ Mala vjeverica se obradova: „Stvarno znaš?!“ Vrapčić je rekao: “Naravno, imaš punu košaru prijatelja. Punu košaru!“ Vjeveričak se obradova, poskoči s mjesta i uzviknu: “Naravno, u pravu si. Zaista imam punu košaru prijatelja! Zaista imam mnogo prijatelja!“ Vrabac poletje: “Da, zaista punu košaru prijatelja!“ Medžid Rasti sa perzijskog prevela: Senka Bešlić |
|